X
GO

Novosti
Novosti : Etnografska izložba Zbirajte se svati

Organizator: Muzej Moslavine Kutina i Muzeji Hrvatskog zagorje, Muzej „Staro selo“ iz Kumrovca
Mjesto: Galerija Muzeja Moslavine
Vrijeme: 14. lipnja 2017. u 19,00 sati; ostaje otvorena do 1. 7. 2017. g.
Tema: etnografska izložba „Zbirajte se svati“ /svadbeni običaji Hrvatskog zagorja, Moslavine i Hrvatske Posavine/
Autori izložbe: Goran Škrlec i Slavica Moslavac

Etnografska izložba pod nazivom „Zbirajte se svati“ na dvadesetak panoa slikom i riječju, te originalnim predmetima, govori nam o starim svadbenim običajima Hrvatskog zagorja, Moslavine i Hrvatske Posavine, pri čemu je poseban naglasak stavljen na zanimljive svadbene štiklece koji su do danas vrlo rijetko ili nikada obrađivani u stručnoj literaturi.
Tako posjetitelji izložbe mogu saznati tko su bili lukači i tenererice, zašto u Hrvatskom zagorju postoji uzrečica nor si kak svat, zašto su se svadbeni vjenčići, buketi i ukrasi izrađivali od krep-papira, koja je uloga mačkara na svadbi, kakav je i zašto bio uobičajen raspored sjedenja za svadbenim stolom, itd. Usto, na primjerima originalnih fotografija (najstarija je iz 1905.) posjetitelje se upoznaje s vrlo raširenom praksom "dorađivanja" svadbenih portreta. Štoviše, mnoge crno-bijele fotografije vjenčanih parova nisu bile napravljene na dan vjenčanja već nekom drugom prilikom, a svadbena oglavlja, kitice i buketi naknadno su nacrtani ili naslikani na fotografiju. Budući da svadbeno veselje nije "potpuno" bez kolača (pa makar i onih najjednostavnijih), sastavni su dio izložbe i recepti tradicijskih slastica. Iako je određen broj tradicijskih svadbenih običaja opstao u izmijenjenom ili prilagođenom obliku te se prakticira i tijekom suvremenih svadbenih događanja, iz kolektivnog sjećanja gotovo su iščezle mnoge pojedinosti kojih se danas sjećaju samo najstariji kazivači.
Osim predstavljanja zaboravljenih sitnica vezanih uz svadbene običaje, izložba Zbirajte se svati! posjetiteljima nudi i objašnjenje nekolicine općepoznatih običaja koji žive još i danas. Zanimljiva je činjenica da mnogi zabavljački elementi suvremenih svadbenih običaja imaju magijsko porijeklo koje seže daleko u prošlost.

Svadba

Svadba je jedan od najveselijih pučkih običaja, osobito u jesenskom i zimskom razdoblju. Brojni, bogati i raznovrsni svadbeni običaji bili su u Hrvatskom zagorju, Moslavini i Hrvatskoj Posavini. Doduše, danas ih susrećemo tek djelomično, dok su se neki tijekom vremena transformirali, a o nekima saznajemo tek iz kazivanja, ili predajom. Sklapanje braka uključuje nekoliko značajnijih cjelina: prije, u tijeku i poslije svadbe. Mladi ljudi su se upoznavali na raznim prošćenjima, svadbama, pred crkvom, na tancu, ćejanama-ćehanju perja, vršidbama i drugim skupnim seoskim poslovima. Uglavnom su bračnog druga birali iz istog ili susjednih sela. Uobičajena dob za sklapanje braka za djevojku bila je između 15 i 18 godina, a za mladića između 18 i 24 godine. Ukoliko se djevojka nikada nije udavala, pogrdno su je nazivali stara cura, stara dekla ili stara parta. Do Prvog svjetskog rata, brakovi su se sklapali po želji roditelja, a pri tom se pazilo da bračni drug bude što bogatiji, da ima viši ili isti društveni status i da je poštenoga roda. Ako je djevojka ispunjavala te uvjete, tada je momkov otac, išao u snuboke, tj. prositi djevojkinu ruku. Nakon snubljenja, naravno i pristanka, momak ju je mogao slobodnije posjećivati, izlaziti zajedno na zabave i veseliti se. Poslije snubljenja slijede zaruke kapara, prstenje, zapitki, što je bilo oko tri mjeseca nakon pristanka, a za još jedan mjesec slijedila je svadba. Poziv za svadbu vršili su pozivići, a to su uglavnom bila dva momka, jedan s djevojkine, a drugi s momkove strane. Za obilazak, poziv i zapis bili su darivani novcem. Sa sobom su nosili bocu vina kojom su nazdravljali pri svakom pozivu, te po polovici prerezanu jabuku, okićenu asparagusom, u koju su pozvani stavljali novac. Pozivići su uglavnom pozivali nedjeljom, dva tjedna prije svadbe, koja je započinjala kod momka, a završavala kod mladenke, gdje se moralo pokazati bogatstvo ruva i škrinje prije prijevoza u muževljevu kuću. Na dan svadbe momkovi svatovi kreću u kuću djevojke. Na kapiji, te ulaznim vratima, čekale su ih prepreke i kriva mlada. Do prave su došli tek kad su je kupili, i to uz dobro pogađanje kuma. Tamburaši su tada svirali pjesmu De si dušo, daj se kaži, tebe moje srce traži. Slijedilo je kićenje svatova ružmarinom, bušpanom ili cimerom.
Obred vjenčanja vršio se u crkvi, a kod matičara išli su dan ili dva prije. Poslije vjenčanja dolazi se u kuću mladenke, gdje se blaguje i veseli do zore, uz obilje šala, igara i običaja. Jedan od njih je bila i krađa cipele. Cipele su čuvali klenceri, koji su morali i otkupiti cipelu, da mladenka ne pleše bosa. Drugi običaj je bio krađa barjaka. Sakupljeni novac i od cipele i od barjaka ide mladima. Danas su drugačiji običaji, i to tako da se kumovi moraju iskupljivati pjesmom bilo uz pratnju tamburaša ili solo.
Negdje oko ponoći kupio ili brao se dar, a započinjao je tako da je kum plehnatim tanjurom udarao o gredu uz riječi: strine, vujne, bežite iz kujne. Prvo su dar tj. srećni groš darivali roditelji, pa bliža rodbina i onda ostali svatovi. Veselilo se do zore. Prije samog fruštuka koji se isto obavljao kod mlade, išlo se na vodu. Tada je mlada svim uzvanicima polijevala ruke vodom iz pehara, za što je bila darivana novcem kojeg su stavljali u lavor. Poslije fruštuka, malo tanca odlazilo se kod momka. Majka, odnosno svekrva čekala je mladu s kruhom i peharom vina. U ruke joj je dala kruh i čašu vina, koju je ona morala ispiti, te praznu preko glave baciti u dvorište. Ako se čaša razbila rekli su: bit će muško! Snaha je svekrvu darivala rupcem, svekra košuljom, a ako je bila bogatija onda je i njihovu braću darivala maramicama.
Osam dana nakon svadbe ili prvu nedjelju iza svadbe ide mlada (prvi put otkada je udata), mladenac, kumovi, mladenčevi roditelji i najuža rodbina u kuću mladenkinih roditelja na prviće, na obed ili večeru. Ovim posjetom mladenkinim roditeljima završavaju svadbene svečanosti.

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: 10 - 13 sati

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

Kustos Arheološkog odjela: 044/500-450

Kustos Galerijskog odjela: 044/500-452

Kustos Kulturno-povijesnog odjela: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

Kustos Etnografskog odjela: 044/500- 451,
E-mail: smoslavac@muzej-moslavine.hr


Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr