X
GO

Novosti
Novosti : Promocija knjiga "Tradicijske frizure Hrvatske"

Slavica Moslavac

Kutina

 

DJEVOJAČKO ČEŠLJANJE I OGLAVLJA

 

Po običaju iz duboke starine djevojke  i žene njegovale su dugu kosu, oblikovale je na razne načine te zaštićivale raznim pokrivalima tek u kasnijoj  životnoj dobi.

Djevojčice i mlade djevojke su obično kosu uplitale  u jednu ili dvije pletenice – kike, kečke, vitice ili perčine, koje su se slobodno spuštale niz leđa, a  ako je bila jedna mogla se  prebaciti i na prsa. Krajevi su bili povezani jednobojnim ili raznobojnim svilenim vrpcama: patljini, mašljini, prevezivači, pantleki, pantljeki, a oni koji nisu imali mogućosti nabaviti tvorničke prevezače, krajeve pletenica vezivali su kosom ili običnim  lanenim  koncem.

Svakodnevno su se češljali koštanim ili metalnim češljevima, a radi sjaja i lakšeg češljanja kosu su premazivali orahovim uljem, svinjskom mašću – mastjom, a ispirali u vodi iskuhanog divljeg kestena.

 

Sjeverna Moslavina

 

U čazmanskom kraju  male djevojčice do pete, šeste godine češljale su se na košaricu, kikicu. Čeoni dio frizure podijelili bi razdjeljkom po sredini glave pa bi uz čelo na svaku stranu utroje pleli pleteničicu kojoj se neprestano, kako se spuštala  prema ušima dodavao novi pramen kose, dok se ne bi  uplela sva kosa uokolo glave.

Odrasle djevojke i djevojke pred udaju «križale»su pletenice na zatiljku ili oblikovale «srce», te pričvršćivale krajeve iznad uha. Taj oblik frizure se nazivao cokaljka, u jaram, u jarmić ili jaram na vrat. Pletenice su mogle biti oblikovane u «kolač», «kovrtanj», «slovo O», «punđu» na zatiljku, tada se to nazivalo «futa». Ako je bilo potrebno pod futu se stavljao umetak tuđe kose zvan «miš».

U sjeveroistočnoj Moslavini, tj. području oko Garešnice, mladenke su na glavu stavljale vijenac od ružmarina, cvijeća i upletenih pantljika, koje su se spuštale niz leđa. Vijenac je bio oblikovan u «carsku krunu». Svadbena kruna je opjevana i u pjesmi «Popuhnul je tihi veter».

Najstariji podaci za Gornji Miklouš govore da je mlada u drugoj polovici 19. stoljeća bila okićena ružmarinom poprečno pruženim od uha do uha i vijencem od bijelog papira domaće izrade. Na pletenicu-kiku vezani su prevezivači, pantljike plave i ružičaste boje. Početkom dvadesetog stoljeća već su u upotrebi kupovni vijenci i šlajer-šljar.

 

Jugozapadna Moslavina i Hrvatska Posavina

 

Male djevojčice prije polaska u školu, nosile su repiće iznad uha. Ili drugi način oblikovanja frizure kada su od dijela kose od uha do tjemena pleli po dvije pletenice, zatim ih uplitali  sa ostatkom kose u duge,» leđne» pletenice, a mogli su ih i presavijati na pola i učvršćivati ukosnicama. 

Najčešći izgled djevojačkog oglavlja u ovom kraju je zaglađena duga kosa, spletena u troje, oblikovana u jednu ili dvije pletenice, ukrašene pri kraju, na sredini ili pri korijenu kose raznim kružno oblikovanim rožama, ili pri kraju mašnom, međusobno povezanim pletenicama.

U Posavini su djevojke «križale» pletenice na zatiljku i oblikovale ih u obliku  srca ili jednostavno  presavijale jednu preko druge  /četiri puta/ nazivajući ih  košarica ili punt. Učvršćivali su ih srebrnim zvjezdolikim ukosnicama – špangama ili puntnim iglama, te harnadlima .

U području Sunje, Kraljeve Velike, Gaja, Krapja i Plesma djevojke su kosu plele u jednu pletenicu, ukrašavali je pri kraju svilenom bijelom pantlikom ili trobojnicom, a nazivali je perčin.

Osim po sredini, razdjeljak je na čeonom dijelu mogao biti i sa strane ili se kosa jednostavno češljala natrag bez razdjeljka. Na vlažnoj su kosi češljem  i ukosnicama slagali valovnice - velne ili cakline. Najčešće se kosa brenovala ili brenala drvenim ili metalnim «škarama» tzv. brenajzlinom ili brenšlinom. Ispred uha spuštali su se pramenovi – br/i/clini, baroki koji su se također brenali.

Od ukrasnih detalja uz svečano oblikovanu frizuru, za uho ili u kosu zaticao se svježi ili suhi cvijet, bijele zvjezdolike ukosnice, koštani češljevi ili pantleki.

U južnom i jugozapadnom dijelu Moslavine, u Hrvatskoj posavini i Turopolju djevojke su pred udaju nosile partu. To je djevojačko svečano oglavlje  nošeno od četrnaeste godine u blagdanskim prigodama kao «upozorenje» momcima da je djevojka spremna za udaju. Načinjena je bila od crvenog industrijskog sukna, kojim je presvučen kartonski umetak savijen u krug. Vanjska strana parte bila je ukrašena  crvenim kralužima i raznobojnim staklenim perlicama  čineći gustu šaru. Na stražnjem dijelu glave sapinjala se kopčicma  (baba i ded), preko čega je dolazila svilena «tiskana – barokna» vrpca, koja je lepezasto padala do polovice leđa.

Prigodom vjenčanja na partu se stavljala svadbena kruna načinjena od umjetnog cvijeća, listova i pupoljaka, a upotpunjena i velikim brojem svilenih tvorničkih vrpci. Ukoliko se djevojka nikada nije udavala, pogrdno su je nazivali stara dekla, stara cura ili stara parta.

Osim krune i parte, mladenke su u Turopolju, Banovini, Hrvatskoj posavini i Moslavini nosile i djevojački vijenac, načinjen od crvenog umjetnog cvijeća, zelenih listova i trepetljika zvanog šik.

Crvena boja vijenaca, kao i cjelovita narodna nošnja s temeljnom crvenom bojom, imala je  i apotropejsku ulogu, odbijanja zlih sila i svake druge nesreće od mlade i njenog budućeg pokoljenja.

 

U poilovskoj Moslavini mlada je svoju kosu dijelila «na glatko» na razdjeljak. Sprijeda, kosa se od čela do uha uvijala u frke, koji su kretali od glave, /za razliku od kloštranskog kraja kada se kosa uvija prema glavi i ti uvojci su se nazivali miši/. Od uha dalje, plele su se pletenice utroje, tzv. perčini, koji se na zatiljku savijaju u krug i nazivaju ćutuk.

 

Novljanski kraj /zapadna Slavonija/

 

Izuzetak djevojačkog češljanja čini novljansko područje gdje su djevojke svakodnevno uređivale kosu u punđu tzv. kovrk. Za svečane prigode bi plele od tri do pet sitnih pletenica sa svake strane glave ponad uha, zvane rozače, na zatiljku ih uplitale u dvije pletenice te njima oblikovale  punđu – kovrk, koji je kod djevojka bio otkriven, a kod udatih žena pokriven raznim rupcima.

 

Nakit

 

Ženski svijet moslavačko-posavskog kraja potencira ljepotu i sjaj kose dodajući frizuri kitice cvijeća /prirodnog ili umjetnog/,  svilene tvorničke barokne vrpce ili pak parte i krune nakićene  raznobojnim staklenim, koraljnim zrncima.

Djevojke i žene kitile su glavu, vrat, prsa i ruke i sav ukras  nazivali su nakit. On je osim ukrasnog detalja obilježavao dob djevojke i žene, položaj u zajednici, a smatrao se i da štiti od zlih sila. U svečanim zgodama oko vrata nosile su se ogrlice od nizova koralja – đunđ(a), struka, bisera, zlatnih dukata /petaka i sedmaka/, petokruna, belih sekanaca i raznih lančića.

Mlade djevojke kitile su se cvijećem  iza uha, ukosnicama i ukrasnim češljevima. Na ušima su nosile minđuše, od lima i zlata, oko vrata nisku od staklenih i koštanih zrna, tzv. struka, široki lančić s križićem ili medaljonom od nehrđajućeg metala, dugački lančić od zlata, nošen samo na bluzu, ne oplećak, te razne vrste broševa, na prsima pribadaču, a na ruci prsten od mjedi, srebra ili zlata.

Pod kraluže, te ostali vratno-prsni nakit stavljale su se, te na razne načine slagale svilene vrpce – vrpčice, prevezaljki, pantlike, mašne i rože.

Množina nakita kao i boja određivali su imovinski status i dob nositelja. Kićenje je značajnije za žene i to nešto prije udaje, dok se muškarci, vrlo malo, tek u rijetkim svečanim prigodama kite cvijećem, perjem, klasjem ili pantlikama.

 

Vjerovanja

 

Uz obrede, radnje, igre, nošnju, puk se uvijek pridržavao određenih pravila i nepisanih zakona vezanih uz njih. Tako se vjerovalo da se ošišana  kosa nije smjela bacati na «smetlište» ili «gnoj» jer onda «čovek išče svoje lasi dok umrije», ili kosu su poslije podrezivanja morali spaliti, da vrapci ne mogu raditi gnijezda.

Masnu kosu prali su u razmućenom jajetu ili kišnici sakupljenoj za vrijeme oluje. Da bi kosi povratili sjaj ispirali bi je u rashlađenoj vodi divljeg kestena. Djevojke bi osvojile željenog momka koji nije obraćao pažnju na njih tako da su dio svoje kose omotane u maramicu potajno stavile u mladićev džep. Često se upozoravalo da se ne treba prečesto češljati, jer se tijelu oduzima previše snage.

Za vrijeme pasjih dana /kraj srpnja do kraja kolovoza/, bilo je zabranjeno pranje kose jer je postojala opasnost da je voda tih vrućih dana otrovana i da se mogu dobiti čirevi.

Na Novu godinu se u korito u vodu stavljala  crvena jabuka i novac, te se njome umivalo. Vjerovalo se da osobe umite u toj vodi budu cijele godine  zdrave, crvene i bogate. Rumeni plod jabuke znak je sreće i zdravlja, oličenje djevojačkog tena, simbol ljubavnog izričaja i čin osobitog darivanja i uzdarja.

 

Literatura:

 

Gušić, Marijana; «Imasmo te, ne znasmo te...», Folklor u suvremenom životu, Narodna umjetnost, Godišnjak Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu,  Zagreb, 1963.  knjiga 2.,str. 193-199.

Gušić, Marijana; Tumač izložene građe, Zagreb, 1955.

Ivkanec, Ivanka;  Tragovi baroka u pučkom nakitu, Folklor i barok u Hrvatskoj, Radovi Hrvatskog društva folklorista, Vol.2-3, Zagreb, 1995. str. 39 – 45.

Moslavac, Slavica; Tradicijska oglavlja i nakit (Turopolja, Hrvatske Posavine, Moslavine i Novljanskog kraja), Kutina, 2001.

Forjan, Josip; Ženska oglavlja sela Miklouša, Pučki kalendar sisačko-moslavačke županije, za 2002., Bjelovar, 2001.

Vitez, Zorica; Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama, Zagreb, 1996.

 

 

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr