X
GO

Novosti
Novosti : Svehrvatska smotra kruha u Kutini, 13. 10. 2019.

Svehrvatska smotra kruha u Kutini, 13. 10. 2019.

Od 1. do 31. listopada diljem naše Domovine održavaju se dvadeset i osmi put po redu Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje. Svečanost blagovanja kruha uz prikaz različitih plodova zemlje odvijati će se tijekom listopada u svim osnovnim i srednjim školama, dječjim vrtićima, đačkim domovima, različitim ustanovama i granama Lijepe Naše, te na brojnim drugim mjestima diljem Hrvatske.

Priča o kruhu

ili dok je kruha ikakva, ne boj se glada nikakva

 

Kruh je namirnica visokovrijedna u prehrambenom kao i duhovnom smislu. Krušne tragove možemo slijediti u daleku prošlost, iako se točno ne zna kada i gdje je započeo uzgoj biljaka krušarica. Vjeruje se da je to bilo negdje na Bliskom istoku, vjerojatno u plodnoj dolini rijeke, prije deset tisuća godina. Kruh je smatran plodom zemlje i čovjekova rada kao i božanskim darom i upravo zbog toga, kruh nije samo ljudska hrana, nego omiljeni žrtveni prinos bogovima.

Kroz cijelu svjetsku povijest kruh je bio u središtu zbivanja

i uzročnik čestih sukoba među narodima,

staležima i pojedincima

koji u svojoj suštini više ili manje uvijek predstavljaju borbu za kruh.

 

Pripremanje kruha u Moslavini

Narod moslavačkog kraja je kao glavnu hranu (ranu) za jutarnje i večernje obroke uzimao isključivo u kruhu (kru, kruv, hljeb, hleb). Oblik i kvaliteta je mogao biti različit od "prostog" kukuruznog do "pisanog" (svetečnog, blagdanskog) kruha.

Do Drugog svjetskog rata, (a siromašno stanovništvo i do 60-tih godina 20. st.), svakodnevni kruh je peklo od kukuruznog brašna (tzv. kukuruzovnice ili kuruzovnice) te prohe ili proje zatim od miješanog ječmenog, raženog i kukuruznog brašna, dok se za razne svetkovine koristilo bijelo pšenično brašno. Ječam je također, doduše u rijetkim prilikama, zamjenjivao jednu od navedenih žitarica, ali zbog nedovoljne finoće i ostataka klasja u brašnu, nikada nije rado prihvaćen. U obiteljskim zadrugama koje su egzistirale do početka 20. stoljeća vladala su stroga pravila ponašanja, a naročito pri stolu. Hranili su se dosta oskudno. Najviše su jeli ujutro: pure, tarane, rezance, krumpirove čorbe, cicvare, u podne: grah, kupus, valjuške, krumpir, kelj, mahune, za večeru isto tako. U družinskoj sobi za stolom su sjedili samo muškarci, a žene su stajale iza njih te grabile hranu iz zajedničke zdjele - padele, drvenim žlicama. To je stari zadružni običaj kojima je određen drugorazredni položaj žene u hijerarhiji složene obitelji. Inače pripremanje hrane i ostali kućanski poslovi spadaju u domenu ženina rada. Pečenje kruha je jedna od najvažnijih briga svake domaćice. Za razliku od onih naših krajeva gdje se svakodnevno pekao kruh na otvorenom ognjištu pod pekvom ili pod sačom, u Moslavini kruh se pekao u krušnim pećima i to u većim količinama, a višak je ostajao kao zaliha za narednih nekoliko dana, tako da se nikad nije konzumirao svježi, već tvrdi, osušeni kruh.

Predviđeni višak kruha se pohranjivao na suhim i zračnim mjestima, u ostavama zvanim komore, komorek, na posebno načinjene drvene stalke – križanice, reme ili remeki krušnica, krušnjak, lotrice, križ ili krizi.

Svakodnevni kruh bez obzira da li je bijeli, miješani ili kukuruzni, pekao se pomoću kvasa. Domaći kvasac pripremao se tako da se određena količina već pripremljenog, zamiješanog tijesta odvajala u posebnu, drvenu posudicu (grovačicu) i ostavljalo do slijedećeg pripremanja kruha. Pripremljeno brašno za kruh stavljalo se ili u drveno korito zvano mesitje korito ili naćve ili se mogao mijesiti u velikim drvenim posudama kopanjama ili grovačama. Dobro pripremljeno tijesto formiralo se u manje količine i ostavljalo da se diže ili u simplama (pletene košarice od slame) ili manjim grovačama u kojima se tijesto "groha" tj. trese, čime mu se daje oblik. Pomoću drvene lopate ili lopara, kruh se stavljao u krušne peći koje su bile sagrađene ili kao samostalni objekti ili u sastavu kuharni, a za pečenje kruha temeljito pripremane i zagrijane, zbog toga se uz peć nalazio i potreban pribor kao popečak, duga motka za razgrtanje vatre, grnjača, (z)greblica za izgrtanje žara i (o)melo za čišćenje poda, pomagala načinjenog od motke na čijem jednom kraju je učvršćen svežanj kukuruzne komušine ili kupusa.

U krušnim pećima i to redovno pomoću kvasa pekao se svakodnevni smesni, smjesni ili  zmjesni kruh ili raženka, a za razne prigode svečani hlebovi. Kad je god ponestalo kruha na brzinu, bez kvasa pripremale zmekale su se razne bazlamače ili zlevanke, pogače i to se peklo u štednjacima, a na plotnu mogle su biti pripremane pogačice, okruglo oblikovane i malo iztabane, zvane placke.

Za razne obiteljske prigode ili rođenja - babine ili vjerske blagdane pekle su se pogače i kruh od pšeničnog brašna. Tada se veća pažnja posvećivala izradi i ukrasu na njima, tako nalazimo razne pletenice i ptičice na gornjem dijelu svečanih hlebova i kuglofa, ružu, pile ili zeca na pogačama nošenih "u babinje", okrugli ukrasi od otisaka čaše sa bosiljkom kao drevni simbol zdravlja i veselja u obitelji. Površina svečanog kolača mogla se premazati i emulzijom od jaja i brašna zvana maltazin. U prošla vremena kad se kruh više poštivao, živjela su i nepisana pravila, po kojima se hleb prije rezanja trebao prek­rižiti, a mrvice pažljivo pokupiti poslije jela da se po njima ne gazi. Ukoliko su pale na zemlju, pažljivo su se podigle i stavile na stol.

Blagdani su započinjali rezanjem obrednih hlebova. Uskršnje korpe ili košare u kojima je pored mnogih jestvina bio i kruh nosile su žene u crkvu na blagoslov. Prije svakog objeda izgovarale su se jednostavnije molitve, na primjer:

"Blagoslovi ovo jelo i pilo i nas težake",

ili djeca su govorila:

"Križi, boži, bog nas blagoslovi".

Za Uskrs su se pored pogače pekla i ostala obredna peciva: kuglof s grožđicama, razne perece u obliku osmice, razne kiflice, pletenice, srca, krune, kovrtanj sa ili bez jaja, a sva su se odozgo premazivala jajčekom pomoću guščjeg pera. Kruh koji se pekao u krušnoj peći, kao podloga na lopati ili loparu stavljalo se lišće vinove loze ili oraha, tako da nije bilo vuglenja kruha, a od lišća kruh je dobio posebnu aromu. Lišće je sagorjelo, a kruh se samo obrisao krpom. Pogaču za novorođenčad kuma je na krstitke nosila u bogato ukrašenoj košari (na glavi) prekrivenoj krpom, nadstoljnjakom, a mogla je nositi i u prezlamici (jastučnici), čime je kolač bio zaštićen od nečistoće, a ujedno je bio i ponos domaćice. Kruh i vino su značajni u svadbenim običajima. Mladu kod dolaska u muževljevu kuću svekar dočekuje s kruhom i vinom. Mlada uzima stojeći na pragu taj kruh i govori : "Daj nam Bože, kruha, vina i božjeg blagoslova". Tek tada ulazi u kuću, obilazi stol i kruh stavlja na sredinu stola.

Danas se još mogu naći žene koje za pojedine prilike peku kruh na tradicijski način, ali rijetko imaju priliku da svoja iskustva prenesu na mlađe naraštaje. Nestankom krušnih peći i njihove topline, gubi se još jedan dio naše tradicijske baštine, kojom se na raznim manifestacijama kao Kak su jeli naši stari ili Vikend na seoski način, Smotre folklora i dr., ali i nova kutinska manifestacija Dani kruha i kolača, koja pokušava evocirati uspomene na ne baš tako davna vremena kada je to bio sastavni dio seoskog života.

 

Poslovice o kruhu

                                                                                                         

  • Dok je kruha ikakva, ne boj se glada nikakva.
  • Škrtost kao i rasipnost, dovode čovjeka na komadić kruha.
  • Svako jelo svoga gazdu klelo, što ne legne da se jelo slegne.
  • Od malo brašna ne umijesi se mnogo kruha.
  • Ni najbolji mlin neće od ječma samljeti pšenično brašno.
  • Ako sam ne jedeš kolače što te se tiče ako izgore.
  • Bogatog postolara i siromašnog mlinara još nitko nije sreo.
  • Pekari su najbolji graditelji, oni od malih žemlji prave velike kuće.
  • Zahvalnost i pšenica samo na dobrom tlu rastu.
  • I nakon loše žetve treba sijati.

 

Etnologinja, Slavica Moslavac

voditeljica etnografskog odjela MMK

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine