X
GO

Novosti
Novosti : Crvena i bijela Moslavina u Kloštar Ivaniću

Narodne nošnje panonskog područja u čiji sastav ulazi Moslavina i hrvatska Posavina ističu se raznovrsnošću, ljepotom i otmjenonošću.

Osnovne sirovine za izradbu odjeće i ostalog ruha  bili su lan i konoplja, a koristila se vunena, svilena i pamučna nit. Način uzgoja sirovine za tkanje i njihova obradba slična je na cijelom području i sadržava elemente koji su karakteristični za cijelo panonsko područje Hrvatske.

Ženska nošnja hrvatske Posavine i crvene Moslavine

Starijem tipu ženske nošnje pripada suknja s poramenicama zvana rubača s pendelom uz koju se nosio oplećak širokih rukava i platnena pregača. Tijekom prošlog stoljeća uvriježilo se ruho sastavljeno od košulje sa širokim, bogato ukrašenim rukavima – (j)oplećak, (j)opleće, suknja – rubača, ukrašena odotraga bogatim, okomitim naborima te ukrašena platnena pregača zvana zaslon, zastor. Rubače su se mogle zadizati, potpregnuti, tako da se vide ukrašeni dijelovi podsuknje – rubačke, podsukljenke. Žene su prema ukusu sredine i mode određenoga razdoblja, da bi postigle određenu širinu i izgled, ispod suknje oblačile više raznih podsuknji. Iz istih razloga nošen je i umetak – torba, kušak, šunderci, u obliku kratke, gusto nabrane suknjice koja se opasivala oko struka.

Uz svečaniju i bogatije ukrašenu odjeću nosili su se dodatni detalji, kao različite brokatne vrpce, niske različitih perli, često u crvenoj i bijeloj boji.

Za hladnijeg vremena na osnovnu odjeću oblačili su se različiti kraći ili dulji haljeci, s rukavima ili bez njih, zvani zobunac, reklec i (a)cabajka. 

Djevojke su obično kosu upletale u jednu ili dvije duge pletenice – kike, kečke  koje su se slobodno spuštale na leđa, a na glavu su stavljale, partu, venec devojački i svadbenu krunu na vjenčanju.

Oglavlje udate žene čini kosa spletena u punđu, funu, prekrivenu ukrašenom platnenom kapicom zvanom poculica. U različitim prigodama, ovisno o starosti žene i o blagdanu, preko poculice se stavljao, i na poseban način slagao, veliki platneni rubac – peča.

Nakit nije bio samo ukrasni detalj. Obilježavao je dob žene, položaj u zajednici, a smatralo se da štiti od zlih sila. Odlikovao se množinom nizova i raznovrsnošću kompozicije. Osim raznovrsnih nizova perlica, perlina i đunđeva, niski crvena koralja zvanog kraluži, nosi se i nakit od kovanog novca iz različitih razdoblja: srebrne forintače, škude, dukati i beli sekanci.

Uz  svakodnevnu radnu odjeću žene su nosile opanke remenjaše i (s)kipetnjake. Uz svečanu nošnju nošeni su svetačni i lakirani opanci, neka vrsta obuće između opanka i cipele s peticom. Ženska zimska obuća bile su visoke kožne čizme i različite vrste visokih i niskih cipela. 

Vještina izrade veza na tekstilijama na području juguzapadne Moslavine i Hrvatske Posavine najviše je došla do izražaja u ukrašavanju  predmeta ženskog oglavlja: poculica (kapica) i peča (marama), kojima su glavu pokrivale udate žene, te pregačama ili zaslonima. Vez iglom bio je izveden i na mjestima koja se u samom tijeku tkanja nisu mogla ukrasiti npr. predio oko vratnog izreza, prednji prsni prorez, sastavci pojedinih pola, dio oko zapešća, te ostali krojeni i naknadno umetnuti dijelovi.

 

Bijela Moslavina

 

Ženska nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine razlikuje se od one u jugozapadnom dijelu svojom bjelinom, drugačijim krojem i skromnim ukrasom na tekstilu izvedenim uglavnom bijelim nitima, a sastoji se od košulje, oplećka, s bogato nabranim rukavima stegnutima u zapešću, platnene suknje zvane košulja, skuti ili krila, te pregače. Platnena je suknja nošena u nekoliko inačica: sitno i krupno šnitani skuti, skuti s velikim porubom i na pole, skuti s ušitom čipkom. Starija inačica tih sukanja bila je bez ukrasa, a novije su ukrašavane bijelim rupičastim tkanjem (gažva) ili bijelim bušenim vezom (šlinga). Ispod skuta nošene su podsuknje zvane podskuti, utorak ili skutići. Uz ovu odjeću pripasivala se za svakodnevnu uporabu bijela lanena pregača, vetun, fertun, a u svečanijim prilikama nosile su se raznobojne svilene pregače. Haljetak bez rukava, lajbec od raznobojnog pliša ili sukna upotpunjavao je ovu stilsku cjelinu.

Udane su žene na glavi nosile platnene kapice poculjice, peculjice, a preko njih su stavljale bijele platnene rupce peče, rubac zvan šamija i različite vrste svilenih rubaca. 

 

Muška nošnja

 

Muška se nošnja do današnjih dana uglavnom sačuvala kakva je bila potkraj prošlog stoljeća. Ta je nošnja u cijelom moslavačko-posavskom kraju jedinstvena. Izrađena je od domaćeg platna i sastoji se od hlača širokih nogavica – gaća, košulje dugačkih rukava za koju se upotrebljava i naziv rubina, rubača, te prsluk zvan i lajbec. Muška nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine  razlikuje se od one u jugozapadnome dijelu u nazivima i prema položaju nabora na košulji i gaćama. Gaće s okomitim naborima nose se u posavsko-južnomoslavačkom kraju, a u selima sjeveroistočne Moslavine dio nogavica u predjelu koljena složen je u vodoravne nabore.

Tradicijsku obuću činili su platneni ovoji za noge (j)obojci na koje su se navlačili kožni (j)opanci remenaši. Drugu vrstu obuće, ali novijeg datuma, predstavljaju opanci (s)kipetnjaci, zvani još i ćotoši, žuti, saraši, putarci. Cipele i čarape počele su se nositi dvadesetih godina dvadesetog stoljeća.

Muškarci su glavu obvezatno pokrivali različitim vrstama klobuka (šrljak, klobuk, od pusta ili filca), a zimi šubarama od janjećeg krzna.

Zimska se muška odjeća izrađivala od sukna zvanog darovec i posebne vrste široka samta uglavnom u smeđim tonovima. Od tih su se tkanina izrađivale hlače uskih nogavica, (h)lače i različite vrste dugih i kratkih zimskih ogrtača s rukavima (npr.halja).

Slavica Moslavac, etnologinja, muzejska savjetnica, voditeljica Etnografskog odjala MMK

 

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine