X
GO

Novosti
Novosti : Izložba božićnih jaslica iz Saronna

POVIJEST BOŽIĆNIH JASLICA

 

Jaslice su najljepši simbol pravog obiteljskog života, beskrajne majčinske dobrote i očinske skrbi.

One su inscenacija motiva Kristova rođenja pomoću pejsažnih kulisa i pomičnih figura-kipića. Središte je Dijete Isus, koje leži u jaslicama, uza nj Marija i Josip, zatim pastiri, anđeli, ovce i druge životinje...

Počesto su uprizoreni i drugi događaji s tim u vezi: navještenje Marijino, traženje prenoćišta, bijeg u Egipat, dolazak Triju kraljeva...pa i prizori iz svakodnevnog života.

 

 

Stari kršćani su rado slikama prikazivali Kristovo rođenje u jaslicama sa slamom, ovčicama i volom, a u vrijeme Konstantina Velikog  (323-337) bilo ih je i po crkvama. Čuveni majstori srednjeg vijeka ovjekovječili su ih u svojim rezbarenim oltarima. U mnogim obiteljima se od 19. stoljeća pojavila potreba da sami rade svoje jaslice. Otada se u mnogim kućama za božićnih blagdana mogu naći jaslice koje su ukućani sami napravili i koje se prenose generacijama, uz dodavanje novih detalja.

Začetak ovog običaja podizanja jaslica neki vide u čuvanju i čašćenju relikvija (ostataka) betlehemskih jaslica u bazilici S. Maria Maggiore u Rimu. Ova marijanska crkva je podignuta u 5. stoljeću. Nešto kasnije je u bazilici  podignuta podzemna kapela u obliku betlehemske špilje s relikvijama jaslica. Tada se uobičajilo da Papa svake godine slavi božićnu polnoćku upravo na tom mjestu. No, nema  nikakvih daljnjih podataka, da bi se  baš otuda i otada običaj postavljanja širio po crkvama.

 

 

Druga tvrdnja navodi da je začetnik jaslica  sv. Franjo iz Asisa, osnivač franjevačkog reda, koji je zajedno sa svojoj subraćom napravio tri godine prije svoje smrti (god. 1223.) plastične figure i jaslice  i slikovito prikazao narodu Kristovo rođenje u maloj crkvici, koja se nalazila u šumi Greccio u Italiji.

Sv. Franjo obavljao je službu božju kraj tih jaslica od Badnjaka do Sv. Tri  Kralja. One su vrlo povoljno djelovale na duše vjernika njegove okolice, tako da su kasnije, sljedbenici sv. Franje počeli o Božiću u crkvama graditi jaslice. Time su franjevci unijeli među kršćane kult jaslica. No, ono što danas nazivamo jaslicama kristaliziralo se i pojavilo u drugoj polovici 16. stoljeća. A protagonisti i promicatelji  toga su redovnici isusovci. Oni su postavili prve jaslice u današnjem smislu godine 1560. u svom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice načinili 1562. u Pragu. Slijede ih dominikanci, augustinci, franjevci...i mnogi drugi.

Neprekidnim usavršavanjem nastaju prave umjetnine koje su izrađivali različiti umjetnici za dvorove aristokracije kao i za crkve.

Početkom 17. stoljeća već su jaslice vrlo raširene  i u našim krajevima. Posebno se u 18. stoljeću, u vrijeme nemirnog i raskošnog rokokoa, grade jaslice od figura  u naravnoj veličini ali i vrlo vrijedne minijature od porculana, u crkvama i feudalnim dvorovima. U toj umješnosti i umjetnosti prednjači Italija (Napulj, Genova, Sicilija).

 

Hrvati su brzo osjetili toplinu toga kulta tako da je narod sam počeo izrađivati plastične figure iz voska, gline ili ih je rezbario iz drveta, a štalicu je pravio iz drveta i slame. Obično je postavljao jaslice pod nakićeno božićno drvce u svojem domu.

U 19. stoljeću, kada je silnim koracima naprijed kročio tisak u bojama, došle su različite tiskane jaslice iz Njemačke, Češke i Italije u naše krajeve, tako da do Drugog svjetskog rata nije bilo hrvatske kuće koja bi slavila Božić bez postavljenih jaslica. U nekim krajevima naši seljaci nisu izrezivali slike i nisu ih lijepili na karton, već su ih ostavljali na tiskanom arku. Taj arak su objesili ili prilijepili u kut sobe, a oko njega su postavili pozlaćene jabuke, šarene papire i koju grančicu crnogoričnog drveta.

Rješenja su često maštovita i originalna: od umjetničkih do priprostih i kičastih. Najljepše su ipak jaslice koje vjernici prave sami, u svojim domovima zajedno sa svojom djecom.

 

Tijekom stoljeća razvile su se tradicionalne skupine likova ili figurica koje nužno pripadaju pravim božićnim jaslicama. Središnji je dio od početka pripadao jaslicama s djetetom Isusom, položenim  u središte štalice ili pećine. Da bi se vidjelo njegovo malo tijelo, bio je obučen u svjetlu odjeću, sjaj ili je ispred njega bila zvijezda. Sa strane jaslica kleči majka. To ponizno držanje Djevice Marije prisutno je kod gotovo svih narodnih predodžbi jaslica. A Josip je neupadljivo obučen, nosi dugi sivi ili tamni ogrtač, a u ruci često i putni štap.

Veliku ulogu igraju tradicionalno životinjski stanovnici Betlehemske štalice. Često su prikazani magarac, govedo i ovčice. Oni su isto tako i pozadina za čudo rođenja: simboliziraju radost koja, za tog nebeskog događanja, zavlada i među  životinjama.

Druga je važna skupina – pastiri. Ti, koji su, prema kazivanju evanđelista, pohitali da vide čudo, predstavljeni su često kao skupina koja se moli. Ljudi u krznima ili ogrtačima s dugim pastirskim štapovima, koji često sa strane imaju obješene torbe s namirnicama, kleče puni strahopoštovanja. Postoji i druga varijanta, u kojoj skupina pastira, prepuna čuđenja, hrli k štalici predvođena jednim anđelom.

 

U nekim krajevima, pa i u Moslavini, obilaze mladići selo, maskirani u Tri Kralja i nose negdje veće, negdje manje jaslice veter  ili betlehem, obilazeći od kuće do kuće i pjevaju božićne pjesme. Jedan od njih, obično Baltazar, izreče i zgodnu čestitku za Božić.

Svatko je rado dočekivao, primao i darivao Betlehemare. Ophod su obično započinjali pjesmom:

 

                            Budite se, božji ljudi!

                            Vani  ko` da zora rudi!

                            Ustajte! I gledajte

                            pa se čudom čudite!

 

                           Svak iz postelje neka skoči,

                           neka trlja snene oči.

                           Glas se čuje! Slušajte!

                           Anđeosko pjevanje!

 

                           O, kakvim to svjetlom

                           sja Betlehem grad?

                           Glas čudna veselja

                           svud odzvanja sad!

 

                          Čast Bogu s`visina;

                          mir ljudima s nizina!

                          To veselo, veselo

                          sva'k pjeva rad!

 

 

          ANĐELI

 

Svim na zemlji mir, veselje,

budi polog božje volje!

To sad nebo navješćuje

i glas s neba potvrđuje.

 

Dobre volje svaka duša,

grijeha neka već ne kuša,

nego hvali, diči Boga

što je poslo' sinka svoga.

 

Poslije dobivenih darova (jaja, slanine, pa i novaca) Betlehemari su odlazili drugoj kući i obred su tamo ponavljali.

 

Slavica Moslavac

 

 

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr