X
GO

Novosti
Novosti : Život s vinogradom i vinom u Sesvetama

Slavica Moslavac

Običaji vezani za vinograde i kleti

 

Život Moslavaca u kletima održava onaj vid lokalne kulture kojima ljudi izražavaju svoj odnos prema životu. Moslavci to izražavaju tekstovima zdravica, natpisima na bačvama, kao i obrednim ponašanjem u različitim životnim prilikama. Riječ je dakle, o folkloru vinogradske kleti kojim se izražava i zavičajni identitet Moslavca.

Vino prati sve važnije događaje iz životnog ciklusa (rođenje, krštenje, vjenčanje i pogreb) i godišnjeg ciklusa (Nova godina, Poklade, Fašnjak, seosko proštenje). Brojni Moslavci posjeduju svoje vino. Nude ga svakodnevno i u posebnim prilikama. Svaki posao se morao dobro zaliti.

Dakle vino je stvarni «sok života«, a ono se proizvodi i dijelom konzumira u i oko kleti. Za samu berbu koja je obično bila o blagdanu Sv. Mihovila (29. rujna) kao i transport ubranog grožđa vinogradari su se brižno pripremali. Tako su i sretan završetak berbenog čina slavili i nazdravljali posebnim izrekama i zahvalama. Evo jedne: «Naše drago trsje, lepo smo te pobrali, dobro si nam rodilo, da bi bog dal k letu još i bole ne smemo te ostaviti žednega, ni gladnoga. Zato te bumo napojili, nahranili i na kraju našom pjesmom razveselili« ili «Cele si lete nas krepil pri delu, kaki pri svakidašnjem jelu.«Nakon izrečenih zahvala na zadnjem neobranom trsu odrežu se grančice loze, te se na njih nataknu tri bobice najljepšeg grožđa (crveno, bijelo i plavo – frankovka). Tada mlada snaha (sneja) po mogućnosti jedra, vesela i sa puno djece (sve sa željom da i grožđe bude tako rodno, zalijeva rakijom bobe uz riječi: «Pij, pij, pij, do godine još tri puta više rodi«. A opće veselje izražavalo se pjevanjem i jujuškanjem svih berača. Na samom kraju berbe kućedomaćica još je odrezala jadan ili više lucnjeva najrodnijeg grožđa na čije krajeve je natakla velike krumpire (zbog dužeg održavanja svježeg grožđa), kojeg je pohranjivala na zračnom mjestu na trijemu, kapiću, podkroveku ili podrumu, te čuvala do Božića.

Sljedeće veliko slavlje u čast vina je MARTINJE.

Martinje je pradavni pučki običaj prevođenja mošta u mlado vino koji se u nas njeguje osobito u sjeverozapadnim vinorodnim krajevima Hrvatske, pa tako i u Moslavini.

Koliko je u toj proslavi pretkršćanskih ili kršćanskih elemenata, danas se ne može pouzdano utvrditi. Veselice krštenja mladog vina obično se obavlja na dan Sv. Martina (11. studenog), utemeljitelja benediktinskog samostana u Toursu (Francuska), inače po rodu Panonac, koji je živio od 316. – 397. godine.

 Martinska slava ili krštenje mošta obavlja se po propisanom ceremonijalu. Ulogu biškupa preuzima kućedomaćin ili netko od vještih uzvanika, a sve uz pomoć nekoliko miništranata i kuma koji u to ime mošta odgovara na biškupova pitanja. Biškup i miništranti obučeni su u svećeničke odore s vinskim aplikacijama.

Ceremonijal započinje pjesmom: «Došel je došel, došel Sveti Martin, vino bu krstil, ja ga bum pil«. Zatim biškup postavlja najrazličitija pitanja moštu ; kori ga što huči i buči u bačvama i što je sklon  druženju sa zdenčevim kćerima. Kum u ime mošta obećava da će se popraviti i obvezuje se po biškupovim napucima da će od sada razigravati srca, krijepiti tijelo,

zbijati šale, veseliti društva, hrabriti junake, tješiti žalosne. Mošt se krsti posipavanjem soli.

Prema legendi, jedan je drugi svetac uvršten u red vinarskih – Sv. Andrija (4. veljače). Bio je vrlo pobožan karmeličanin iz Firence, s početka 14. stoljeća, vrlo naklonjen siromasima.

Početkom veljače nekad je bio i krajnji rok za prodaju vina. Prema srednjovjekovnim urbarima, seljaci su mogli točiti vino od Miholja, tj. od berbe do Jurjeva, a nakon toga točilo se samo vino feudalcima.

U Martinskoj pjesmi spominje se, Sv. Andrija apostol (30. studenog), koji je izravnije umješan u narodne običaje. «Došel bu, došel, Sveti Martin, vince bu krstil, ja ga bum pil. Potom bu stigel Sveti Jendraš, on bu te pital, počem ga daš«.Vinske veselice su posebno razrađene u «Križevačkim štatutima«. U njima se govori kako se odvija pajdaška veselica uz vino i jelo, a štatuti su poznati i izvan križevačkog kraja.

Premda se popije dosta vina, štatuti uvode red u veselicu i razvijaju društvenost.

Štatute imaju i drugi gradovi u Hrvatskoj, no nisu toliko originalni i opsežni kao križevački. To su Koprivničke regule, Varaždinski furešt, Ivanečka smešancija, Krapinski vandrček, Zagrebačka puntarija, Zelinska lumparija.

Križevačke štatute s vremenom su njegovali, te u aktualnim prilikama dotjerivali vinski klubovi, kakvih je bilo dosta u prošlom i početkom ovog stoljeća. Bili su to «Barilo» i «Brenta» u Križevcima, «Kladivec» i «Vrabec» u Sisku, «Ščuka» i «Dotepenec» u Petrinji, «Lola» i «Žganec» u Karlovcu, «Smutljivec» u Koprivnici, «Šokac» u Vinkovcima, «Picek» u Slavonskoj Požegi, «Picok» u Đurđevcu, «Kvak», «Purgerski klub», «Ilirski klub», «Ljubinkovački klub» u Zagrebu, koji su u vrijeme ponjemčivanja i mađarizacije Hrvatske bili i okupljališta rodoljuba.

Obred krštenja mošta obavlja se u kasnu jesen, kada se već mošt pretvorio u vino. Tim obredom se i simbolično označava završetak pretvaranja slasnog mošta u opojno vino. Krstitelj mošta (ili biskup) tada može zapjevati: «Mošte, ja te krstim u vino u ime Bacha oca vina, u ime Martina njegova sina i duha od kojeg mošt kuha...» ili se jednostavno konstatirala tužna vijest da  «je Martin okal mošt, ali je ipak ostavio vino».

Sveti Martin postao je zaštitnikom vina, a prema legendi prikazuje se uvijek s guskom. Bez obzira na legendu guska vrlo dobro prija uz svako vino. Naime, pečena guska i pečeno kestenje «obavezni su rekviziti» za krštenje mošta. Obredi s vinom u vrijeme Martinja vrlo su stari što potvrđuju pronađeni zapisi prema kojima je još prije 800 godina (točnije 1179.)  vođena ratna borba za vrijeme Martinja u kojoj su Ivanovci bili poraženi od Saracena i to radi toga što su vitezovi bili mamurni od predugog slavlja i ispijenog vina. Neznamo kako su vitezovi slavili vino i svetog Martina ali je očigledno da su radi neumjerenosti u uživanju u vinu izgubili glavu kao imnogi sudionici već spomenutih «Bakanalija».

U posljednje vrijeme Krštenja mošta sve se više širi u obiteljskim kletima i javnim ugostiteljskim objektima. Usmjeren je na podizanje vinske kulture  i na umjereno i kulturno konzumiranje vina bez obzira  što tada vino teče (besplatno) u izobilju i neograničeno.Sljedeći vinogradarski blagdan je VINCEKOVO.

Vincekovo je vezano uz dan Svetog Vinka (22. siječnja). Tada vinogradari u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Sloveniji i Hrvati u Mađarskoj obilaze svoje vinograde, da bi se okupili u kletima uz jelo i piće i družili uz pjesmu i razgovor. To je isključivo muški dan i blaguje se uz obilje dobre kapljice. Tada se obvezatno, bio snijeg ili ne, odlazilo u vinograde i kleti, čistio okoliš, raslinje i «doderinje», da bi od božanskih sila izmolili za rodnost godine. Prije samog Vinceka, dogovore se susjedi – mejaši kod koga će se posvećivati, tj vršiti posvetu i blagoslov vinove loze. Evo kako to rade Voloderci: Kućedomaćin toga dana izlazi s peharčekom u vinograd, pozdravlja mejaša i pita :

 

                                                                  «Kak je tebi potiralo ?«

Odgovor :                                                  «Kod mene je dobro,

                                                                 nek tak bu i rodilo!«

gazda :                                                                 «Dođi k meni,

                                                                  bumo si lepo nazdravili

                                                                  i kupicu spili!«

sused :                                                                 «Ne bum ti ja došel

                                                                  praznih ruku.

                                                                  Bum ponel par kobasica

                                                                  da imam kaj gricnuti,

                                                                  kao i demižon vina ili

                                                                  pletenku«.

Nakon želje da bude dobar urod i dobro vino,  zalije se obilno trs. Obično se odrezalo nekoliko lucnjeva, koji nakon što u posudi s vodom i u toploj seljačkoj kuhinji potjeraju, služe za procjenu rodnosti nastupajućeg godišta.

Od vjerovanja treba još spomenuti da je vina trebalo biti dovoljno bar do večeri, jer u suprotnom će tuča uništiti vinograd, zatim na drug na tremu protiv uroka stavljao se vijenac bijelog luka, i ako je toga dana curilo sa strehe, godina će biti vlažna, i berba bogata.

Treba istaći da sv. Vinko, osim imena, nema izravne veze s vinogradarskim običajima, koji se ponavljaju stoljećima. Taj mučenik rođen je u Španjolskoj, mjestu Hueska, a u Zaragozi se istaknuo kao mladi obrazovani kršćanin. Za posljednjeg progona kršćana, početkom 4. stoljeća, u doba cara Dioklecijana, zbog svoje ustrajnosti i vjernosti izgubio je život.

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr