X
GO

Novosti
Novosti : Prvomajski krijes

Riječ je o prastaroj poganskoj predodžbi svijeta kao stabla čija je krošnja mjesto bogova. Deblo - svijet živih, korijen - podzemlje, svijet mrtvih. Drevni indoeuropljani svoje mrtve nisu zakapali, već su ih spaljivali na lomačama. Jesu li krijesovi u europskom poganskom kalendaru možda označavali važne trenutke u godini koji su prema vjerovanju bili spona sa svijetom bogova i sa svijetom mrtvih? Naravno da je to bilo upravo ono doba godine kada priroda pupa, cvijeta i raste i kada unatoč tome baš nitko nije mogao jamčiti da bi godina bila plodna i da će biti dovoljno hrane za sve.

Prvomajski krijes2.jpeg

Keltska Nova godina bila je  1. svibnja  i prema poganskom vjerovanju Dan prožimanja svjetova živih  i mrtvih. Nakićeni majban koji smo primili od srednjoeuropskih zemalja mogao bi tako biti pogansko novogodišnje drvce Europe.

Ono je visoko i ravno drvo johe ili jalše, hrasta, graba, bukve ili jasena, očišćeno od svih grana i grančica, ostavljene samo gornje krošnje koju bi svečano okitili raznobojnim trakama od staniola, krep papirom, a na vrhu bi privezali bocu vina ili rakije. Tako okićeno drvo učvrstili bi na početku, krajevima ili centru sela, na mostu, raskrižjima, seoskim, vatrogasnim ili djevojačkim domom, te tako iskazivali naklonost djevojci, odnosno, okićenim majpanom  prizivali bi rodnost ljetine.

Snaga tog drveta pojačavala se paljenjem velikih vatri krisnica ili kresova, te pjesmom ili plesom mladeži. Kresnice su bile načinjene od stare kukuruzovine i suhog granja.

Ova stara tradicija poznata je i kod naših susjeda: Mađara, Nijemaca, Slovaka, a vrlo popularna bila je i kod Čeha i to u hercegovskom kraju (Hercegovac kod Garešnice) i oko Daruvara. U razdoblju poslije Uskrsa, između 30. travnja i 1. svibnja prema narodnoj tradiciji noć je ispunjena čarolijama, spaljivanjem vještica i postavljanjem maja. Čarodejnice (vještice) spaljuju se na brežuljcima, u selima, na putovima i u vrtovima (Heroldova; 1971:234). Visoke vatre gore u tamnu noć, a mladež skače preko njih, pali metle namočene u kolomaz i trči s njima po livadama, obroncima i šumama.

 

I u ostalim moslavačkim krajevima se oko vatre skakalo, plesalo i izvodile razne norije, ali samo iz zabave, bez većih šteta. Dovozili su i zaprežna kola, ulazne lese (dvorišna vrata), fijakere, poljoprivredne alatke te sve to slagali jedno na drugo u piramidu na gmanju. Škrtom imućniku znali su raskopati cijela zaprežna kola, te ih ponovo složiti na kroveku pristašeka (ulazu). Sve su to sutradan popravili  i vratili na mjesto, dakako uz određenu plaću, tj. piće koje je morao dati vlasnik tih predmeta. Kićenjem putnih lesa mladi su izražavali svoju naklonost djevojkama, a kićenje putnih lesa koprivama ukazivali su na zloćeste starije osobe.

U predvečerje 1. svibnja momci su u Hercegovcu pred Narodnim domom podigli veliki maj. Visok 30-35 metara (hrast, jela), oguljen, samo zelen pri vrhu. Ispred njega na vrpcama visi vijenac i boca s rakijom. Majke se podižu djevojkama prije nedjeljne majske zabave. Svi momci ih podižu zajedno. Majke, većinom breze, ne kite se i podižu se pred kućom ili ulazom u dvorište. Glavna zabava počinje u nedjelju poslije podne pozivanjem djevojaka, po koju dolaze dva momka nakićena vrpcama. Tom prigodom budu bogato ugošćeni. Momci pozivaju djevojku na zabavu i s njom odlaze do slijedeće kuće gdje je djevojka, a maj koji su noć prije postavili, ruše prigodom odlaska sa djevojkom.

Po Milovanu Gavazziju ovo je jedan oblik proljetnog običaja kojeg on dovodi u vezu s kićenjem za Jurjevo i smatra da cijeli proljetni ciklus od Cvjetnice preko l. maja do Duhova ima vrlo slične elemente.

 

Izvorno značenje ovog običaja 1. maja je:

  • nagovještaj proljeća
  • apotropejsko značenje za odbijanje zlih sila od domova i poljoprivrednih dobara tj. upotreba crvene boje u kićenju
  • vjerovanje za napredak biljaka i životinja stavljanjem zelenila uz bunare i izvore
  • plodnost i rast, kao i briga zajednice za osiguravanjem uvjeta za stvaranjem bračnog statusa svojih mladih članova. Majsko drvo je poticaj za stvaranjem uvjeta udvaranja i izražavanja ljubavne poruke i dr.

 

 

 Slavica Moslavac, prof.

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr