X
GO

Novosti
Novosti : Najljepši je crven cvijet

Spomenari  kao čuvari uspomena na zajedničke školske dane  bili su jako popularni kod djevojčica i djevojaka, mada su se u njih upisivali i dječaci i momci, ali oni nisu bili vlasnici spomenara ili su bili vrlo rijetki. Za spomenare kao i leksikone, bile su odabrane najljepše bilježnice, često s tvrdim koricama, dekorirane. Spomenari su bili svojevrsni albumi prijateljstva, draga uspomena, a danas su poetika prošlosti, knjižice nad kojima se raznježi srce, otopi duša i zasuzi oko. One malo kreativnije vlasnice pravile su spomenare u vidu harmonike, pa kad si ih otvaro i čitao, oni su se razvlače kao harmonika. Osnovna karakteristika spomenara bila je izražavanje naklonosti, ljubavi i prijateljstva stihovima i crtežima. I oni su kao što i stih kaže: Mada na svijetu postoji mnogo lijepih stvari, al´su ipak najljepši djački spomenari. Jer u njih se zapiše kako je u školi, 'ko se sa kim druži i 'ko koga voli. Tekstovi su često uzimani od poznatih pjesnika i književnika kao napr. Augusta Šenoe, Petra Preradovića, Ive Andrića, Tolstoja, Maksima Gorkog, Harambašića, Tina Ujevića, Huge Badalića i dr. Oni su najčešće bili ljubavni, ali ih je bilo i domoljubnih. Većina tekstova bila je standardna, prepisivana desetljećima iz jednog spomenara u drugi. Bilo je i dosta slatkih malih prigoda  na zadnjoj stranici, a ponavljala se duhovitost ispisana u samom uglu. Ali nije bilo samo uživanje u pisanju i oslikavanju spomenara i leksikona. Glavni užitak je bilo čitanje. Oni su išli od ruke do ruke. Onda ono najuzbudljivije - čitanje  - 'ko se upisao i šta sve piše? Samo čitanje tih stihova je moglo da izazove sjaj u oku, da se obrazi zarumene i da se osjećaš da lebdiš. To su bile male stvari koje su značile mnogo, a bile su iskrene i čiste. Bile su to slatke skrivene tajne koje ostavljaju draga sjećanja na školske dane, na simpatije i mladost.

Osim bogato ukoričenih bilježnica namijenjenih za spomenare, često zaključavnih i ključićem, nešto skromniji pojedinci su si i sami pravili leksikone s spomenarima i to tako da su u prvom dijelu bilježnice, na svakoj stranici ispisivali pitanja, na koja se trebalo odgovoriti kao npr: Ime i prezime; datum, godina i mjesto rođenja, koje mjesto ti se najviše sviđa, koju muziku, pjevača najviše voliš, koji ti se film najviše sviđa, kojeg glumca ili glumicu obožavate, što želite biti po zanimanju, kojeg književnika volite, koju knjigu mi preporučujete da pročitam, da li se zanimate za politiku, kojeg političara volite, koju državu bi željeli posjetiti, što mislite od današnjoj omladini, volite li prirodu, kojim se sportom bavite, što radite u slobodno vrijeme, vaš hoby, volite li učiti, kojeg nastavnika volite, kakav ste učenik, hoćete i na slijedeća pitanja iskreno odgovarati... a kraj je uvijek bio najinteresantniji jer se pitalo da li imaš simpatiju i kako se zove, ili mogu znati inicijale vaše simpatije, kakve ima oči, opišite svoju simpatiju u alegoriji...što mislite o vlasniku leksikona, postavite mi pitanje, odgovor vlasnika leksikona, da li su pitanja bila teška i na kraju vlastoručni potpis. 

Spomenari su se počeli pisati krajem 19. stoljeća, (najstariji na izložbi je od vlasnice Livije Svoboda iz Vinkovaca nastao u periodu od 1885-1886.),  bili su napisani krasopisom, najčešće perom i tintom, a stranice su se ukrašavale  izrezanim cvijetnim aplikacijama. Pisani su na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i srpskom jeziku, i prema tim pokazateljima može se zaključiti da su pripadali višim slojevima stanovništva. Tijekom godina vlasnici spomenara i leksikona postaju najčešće osnovnoškolski i srednjoškolski učenici odnosno učenice, nisu više toliko raskošni ni skupocijeni. Prestaju se pisati devedesetih godina 20. stoljeća, i teško ih je pronaći kao obiteljsko naslijeđe ili neku vrijednost iz prošlosti.

Na izložbi će osim panoa koji će sadržavati tekstove i fotogorafije, biti predstavljeni originalni predmeti vezani za temu: a to su spomenari iz Kutine, Nove Gradiške, Virovitice, Mostara, Zagreba, Ivanić Grada, Osijeka...i dr. mjesta Hrvatske i bivše Austro-Ugarske Monarhije, zatim srca od licitarskog tijesta, tintarnice, pera, rezači papira, umjetnička djela na temu cvijeća i valentinova.

 

Izložbu prati bogato ilustriran katalog, a na izložbi će se moći i fotografirati iza panoa koji sadržava proreze za glavu, čija prednja strana je oslikana u obliku srca.

 

Valentinovu u moslavačkom kraju

 

U našoj narodnoj tradiciji ovaj dan u prošlosti nije imao nikakvo posebno značenje, osim što se govorilo da se toga dana ptičice žene, pa se i tako opet dovodio u vezu sa zaljubljenima. Ptičji svatovi se održavaju u živicama i šumarcima. Na gozbi ima dakako svekolikog jela i pića i mnogo raznih glazbala. U rano jutro svadba prestaje, ptice idu spavati, a ostaju utihnula glazbala i preostalo jelo i piće. Odrasli šalju bosonogu djecu, čim se probude, u obližnju živicu da pokupe ostatke s ptičje svadbe (koje su im oni, naravno, u ranu zoru ostavili).

Djecu su najviše zanimala ptičja glazbala. No, uz sav trud, u živici ih nisu nalazili. Tu je bilo jela (mesa, kobasice, kolači...) i pića. Zaokupljena njima sve dok se do sita ne bi najela, djeca su dobro ozebla. Vraćala su se, stoga, kući plačući. Odrasli su ih dočekivali i objašnjavali im da je njihov plač melodija s ptičjih glazbala, te da će oni biti zdravi i dobri pjevači.

 

Svetom se Valentinu zagovaralo za zdravlje.

Njegovo ime znači Zdravko.

Osobito su mu se zagovarala djeca koja su imala fraz (padavicu).

Po čemu je onda sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo? Prema jednoj od legendi, sveti je Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.

 

Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama. Na taj dan svi su uključeni u ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni svi jedni drugima žele "Sretno Valentinovo". Pošte su zatrpane čestitkama s nacrtanim srcima, Amorima i Kupidima. Zaljubljeni pišu pjesme, u lokalnim novinama objavljuju ljubavne poruke, izrađuju male predmete u obliku srca...U svakom slučaju, ne provjeravajući istinitost različitih legendi, ako ste već zaljubljeni i ako želite baš na ovaj dan nekim ljupkim znakom pažnje iznenaditi "odabranicu/-ika srca svoga", ne dajte se obeshrabriti! 

Slavica Moslavac, prof.

 

http://www.akademija-art.hr/art/izlobe/31479-najljepsi-je-crven-cvijet-spomenari-licitarstvo-valentinovo

 

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr