X
GO

Novosti
Novosti : Tradicijske pregače

Uloga boja i  motivi u moslavačkoj

 tradicijskoj odjeći

 

Boje koje su se slagale na ukrasnim i upotrebnim moslavačkim tekstilijama dijele se na: crlenu, gizdavo crlenu, crleno mrkastu, crleno musastu, tvrdo musastu, crleno svijetlu, ciglastu, višnjevastu, ljubičastu, musastu, crno musastu, zgorelu, crno zgorelu, lepu, bledo lepu, vlanjastu, vinkastu, vodenu, crno zelenu, rikasto zelenu, bledo zelenu, bledo plavu, žuto-naranđastu ili udovečku, zlatnu...

1. Jelena kao demonstratorica.jpg

 

Mladenkino ruho, izgled djevojke udavače sa posebno priređenim oglavljem tzv. partom, vratno-prsnim ukrasom: kralužima (crveni koralji), djevojačkim mirazom, te načinom slaganja postelje, predstavljaju rijedak i jedinstven izvor za izučavanje tog segmenta tradicijskog života. Uz bogato opremljenu djevojku udavaču, s akcentom na crvenu boju, koja je značila mladost, veselje, radost i zdravlje, ona je ukazivala i na druga značenja crvene boje, kao boje života, poleta, boje ljubavi, ali naglašava i njenu apotropejsku ulogu, kao zaštitu od uroka i svake druge nesreće.

5.jabuka .jpg

Postoji velika razlika između radnih i blagdanskih tekstilija, osobito ručnika, jastučnica i plahti. Ručnik se prema namijeni  može podijeliti na: radni, ukrasni i darovni.

Radni ručnici su manjih dimenzija, malo ili tek rijetko ukrašeni utkivom ili navezom, najčešće u nekoliko paralelnih užih ili širih pruga, a služili su za svakodnevnu upotrebu brisanja poslije umivanja, prekrivanje hrane u obrednim ili težačkim košarama i dr. 

Ba-1.jpg

Bogato izveženi ili izatkani ručnici upotrebljavali su se u blagdanskim prigodama ili u vrijeme najvažnijih događanja u životu čovjeka i to: porodu, ženidbi i smrti i tada je najčešće imao simboličnu ulogu i značenje.

 

Tehnike tkanja

 

U Moslavini se tkalo na horizontalnom tkalačkom stanu ili razboju, a primjenjivale su se slijedeće tehnike tkanja:

- (na)opačni prijebor (starinski, na daščicu)

- vutlek (obični, noviji i kombinacija sa prijeborom)

- u zev (bijeli i crveni)

Izrađivale su se razne vrste platna, obično bez ukrasa, kao i s jednobojnim ili bogato raznobojno izvedenim ukrasom. Finoća tkanja ovisila je i o sirovini kojom se tkalo. Rjeđe platno, tzv. redina, tkana je tankim lanom po lanu, zvano jedno po drugom, a služilo je za izradu marama – peča. Ako su u tanko tkanje- redinu, u osnovu i potku po određenom redu ubačene deblje lanene ili bijele pamučne niti, postigao se efekt karirane tkanine, zvane križanina ili križanec, namijenjene prvenstveno za izradu ženskih rubača i zaslona. Platno izatkano debljim lanenim nitima bilo je dosta gusto i služilo je za prostinu.

Svako domaćinstvo do Drugog svjetskog rata, posjedovalo je velike količine robe, ruha, rubina... osim narodnog kostima, veći dio se odnosio na: plahte, jastučnice, dozidnice, ručnike, stoljnjake, salvete, zidnjake...

U južnom i jugozapadnom dijelu Moslavine prevladavaju plahte zvane plaeti, plaheti, plajti, kao i jastučnice, prezlamice ili vanjkušnice tkane u pravilu od lana, najčešće tehnikom (na)opačnog prijebora  ukrašavane utkivom u crvenoj, crnoj, bijeloj, plavoj ili žutoj boji. Sve osim izatkanih crvenom bojom,  služile su za smrt, žalost i starost, a plahte i jastučnice izrađene u žarko crvenoj boji služile su i kao pregradna zavjesa prilikom porođaja, a imala je dvostruko značenje. Pored funkcionalnog  - da čini improvizirani zid (pregradu), crveni motiv na njoj imao je i zaštitnu funkciju, tj. odbijanja zlih, nevidljivih sila koje bi eventualno mogle naškoditi novorođenčetu.

Nedjeljom i za velikih svečanosti njima se pokrivala postelja.

Za smrt i ukop korišteni su bijeli mrtvački plaeti i prezlamice izatkani u kombiniranoj tehnici vutleka sa (na)opačnim prijeborom.

 

Ornamenti

 

Ornamente koje je prezentirala u svojim albumima pretežno su uzeti iz kruga u kome se žena kreće i živi i podijelila ih je na:

-         vegetabilne (biljne),

-         animalne (životinjske) i

-         geometrijske.

Od vegetabilnih ornamenata najviše su zastupljeni: razne vrste cvijeća – tulipani, ljiljani, georgine, potočnice, ruže u nizu ili pojedinačno, ruža u punom cvatu ili pupoljku, ruža šipkovača...

Česti motiv koji susrećemo je i motiv grožđa  i vitica, što asocira na vinorodni kraj, po čemu je Moslavina poznata od davnina.

Od animalnih ornamenata najčešće se pojavljuju: pčele, leptiri, ptice, pauni, pijetao, zmije...

(kača ili zmija je bila simbol lukavstava ali i praslavenskog božanstva).

Bogatstvo mladenačkog ruha.jpg

U ornamentici moslavačkih tkanih i vezenih ukrasa susrećemo veliki raspon, od ravnih, izlomljenih, cik-cak linija, preko pačetvorina i trokuta do često rabljenog motiva romba, pačjih skokova i kuka.

Prvotni geometrijski motivi zamjenjuju se motivom cvijeća. Cvjetna se kitica, taj tipični barokni element pojavljuje pojedinačno ili u nizu, na pečama (maramama), poculicma (kapice udatih žena), ali i na pučkom kostimu, čija veličina i oblik varira zavisno od vremena i mjesta nastanka. Vez je u početku bio vrlo sitan i vezilje su ga nazivale  «po starinski», a s vremenom se povećava i dobiva naziv «na veliko».

U razdoblju između dva svjetska rata, motiv na nošnjama je najčešće geometrijski, smješten u kvadratiće (škatule) i oivičen šibicama, iskricama, čuligom ili zafrčkima.

Motiv na nošnji s motivom na oglavlju nije činio jedinstvenu cjelinu. Oglavlje je bilo drugačije po boji i motivu od nošnje.

Posebno su vezene i tkane bile poculice i peče. One su pored prijebora i vutleka bile ukrašene i vezom. A prema motivu, boji veza ili namijeni nošenja dijelile su se na:

stoključicu, stokvačicu, stomotucka, na devet križev, narezane rože, mahovka, knjižarka ili na zrcalo. A prema slaganju na glavi: glavoveznica, spušćanka i premetača.

Kopija od Tradicijske pregače,otvorenje izložbe,17.3.2011 010.jpg

Žene su svečano ruho ukrašavale i obogaćivale  čipkom, zvanom pletena špica. Izrađivala se u raznim tehnikama i to: čipka na iglu, škripetnjača, (h)eklana ili kačkana, necana, štikana, tvornička. Čipka je mogla i bez veza služiti kao samostalni, dekorativni elemenat, npr. uzdužne čipkane «štrafe» umetnute u skretane rubače, štraf na prednjem prsnom prorezu muških košulja itd. Na blagdanske poculice bogate vezom i koloritom, stavljale su se gizdave, široke čipke izrađene u raznim tehnikama, ponajviše štikane na markizetu, zatim necane, kukičane i izrađene na batiće. Kao ukrasni dodatak narodnom odijelu, čipka se javlja krajem 19.,  ili početkom 20. stoljeća i uvijek je izražavala, pored bogatog vratnog nakita i imovinski status nositelja.

 

Vez

 

Pored tkanih tehnika, žene su veoma dobro vladale i tehnikom vezenja. Različite vrste tkiva i pribora za vez omogućavali su velik raspon ornamentalnih kompozicija, kao i potpunu slobodu u smišlenkama, mustrama ili felama, koje su na masnom papiru spisavale posebno nadarene žene, bilo po kakvom predlošku ili iz glave.

Vještina izrade veza najviše je došla do izražaja  u ukrašavanju predmeta ženskog oglavlja: poculica i peča, tj. pokrivalima glave udatih žena. Pokrivanje glave udatih žena prastari je običaj i slavenska baština, a tijekom vremena vidni su i kasno gotički i renesansni utjecaji. Izmjena frizure i stavljanja novog obilježja je odmah poslije vjenčanja. Njihov ukras, odnosno boja, načini slaganja i povezivanja tog narodnog pokrivala glave, uvijek su bili pokazatelji statusnog i dobno simbola nositelja.

Prvotni motivi na poculici bili su sitni i geometrijski: romb, kvadrat, izlomljena linija, škofrčki, zubići, reskana šibica itd., a kasnije geometrijski motiv zamjenjuje cvjetna kitica, više ili manje stilizirana ili geometrizirana, pojedinačno ili u nizu, postajući sve veća i krupnija, odražava plodnost moslavačkih polja, savršeno se uklapajući u jednostavno rustično tkanje domaćeg lanenog platna.

Iako je bliži i prihvatljiviji način ukrašavanja bio izveden u tijeku samog tkanja, tj. utkivanjem crvenih, raznobojnih ili bijelih ornamenata, žene su tehnikom vezenja itekako dobro vladale.  

Vezovi koji se najčešće pojavljuju su: pečki; opatečki; rasplet ili tvez; šupljika; za pol zabadaja ili polukrižići; vez brojem; vez na dva lica; vuzlički ili križići; ovijenac; lozanje ili lančanac; kosovski; šuplji i plosni vez.

Žene su pored bojenih lanenih niti za «našvavanje» upotrebljavale: pismo – pamučnu nit u crvenoj, crnoj i modroj boji; vunu ili vunicu – domaću predenu vunenu nit; mavez – tvornički konac, «šlingvol»; muline – šesterostruka nit pamuka; svila – čista svilena nit (starinska talava) i kupovna umjetna svila. Mavez su bojili domaćim biljnim bojama: u iskuhanoj vodi od lukovine crvenog luka, šafrana, od brezove i šljivine kore i pesevine – trava koja raste po ledinama) ili deblja i tanja nit nebijeljenog lanenog  vlakna.

 

Možemo zaključiti da je Zorka Sever, preciznim bilježenjem motiva i sakupljanjem originalnih moslavačkih uzornika, pristupila ovoj temi kao izuzetna slikarica i istraživačica hrvatskog etnografskog blaga, a njeni radovi sadrže još i  muzeološku, etnografsku i dokumentarnu vrijednost. Zorkini istraživački porivi, kao i kreativni slikarski rezultati tvore cjelinu koja odražava širinu kulture, ali i nadarenost za uočavanje i bilježenje tradicije. 

 

Slavica Moslavac, prof.

Ravnateljica MMK i muzejska savjetnica-etnologinja

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr