X
GO

Novosti
Novosti : Tradicijko ruho u OŠ Zvonimira Franka

Narodna nošnja Moslavine

 

U OŠ Zvonimira Franka Kutina u školskoj knjižnici postavljena je izložba u suradnji s MUZEJOM MOSLAVINE, ravnateljicom Slavicom Moslavac, etnologinjom i muzejskom savjetnicom.

aaaaaaaaaaaaaaa.jpg

Izložba TRADICIJSKO RUHO MOSLAVINE, HRVATSKE POSAVINE I BANOVINE sadržava orginalne predmete - narodne nošnje, oglavlja, pribor za oblikovanje frizure, tradicijsku obuću.

bbbbbbbbbb.JPG

 Na 11 panoa rječju i slikom govori se o bogatstvu veza i ornamenata, blagdanskoga ženskog i muškog MOSLAVAČKO – POSAVSKO - BANOVINSKOG RUHA.

ccccccccccc.JPG

Izložba je otvorena od 8. veljače i traje do 1. ožujka 2016.

ddddddddd.JPG

Već prvoga dana izložbu su posjetili učenici II.a s učiteljicom savjetnicom Mirjanom Pažulić, učenici IV.a s učiteljicom Anitom Lovreković – Merkaš, učenici I.a s učiteljicom savjetnicom Ivankom Malnar, te učenici kombiniranog razrednog odjela po posebnom programu od 5. do 8. razreda s dipl. defektologom Senkom Ćelap.

fffffffffffff.jpg

Nakon razgledavanja izložbe, slijedila je radionica s učenicima II.a razreda pod nazivom Ornamenti – tradicijskog ruha.

Ovu izložbu posjetiti će svi učenici škole tj. njih ukupno 450.

Knjižničarka škole Ana Demut, dipl.knjižničar, stručni suradnik savjetnik zahvalila je ravnateljici MMK, Slavici Moslavac, na doniranim ZBORNICIMA MOSLAVINE, te ostalim knjigama i brošurama darovanim školskoj knjižnici

 

Narodna nošnja Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine

 

Pod nazivom narodna nošnja podrazumijevamo starinsko žensko i muško ruho iz ranijih povijesnih razdoblja, koje je do polovice prošlog stoljeća svakodnevno upotrebljavao narod u pojedinim seoskim sredinama.

Narodna nošnja se u povijesnim etapama stvarala, razvijala i mijenjala. Tijekom vremena na nošnju su se dograđivali razni građanski elementi i postajali dio poseljačenog narodnog kostima. Mnogo je izopačenog u prošlim vremenima bilo podvrgnuto mjerilu ukusa i umjetničkog stvaranja, ali se svejedno stopilo u cjelinu ili je bilo odbačeno. Konačno, seljački je način odijevanja ustuknuo pred građanskom nošnjom poslije Drugoga svjetskoga rata, te se izgubio u ujednačavanju između grada i sela.

Odlaskom  seoskog stanovništva, nije dotičnim  sredinama izmjena  donijela nikakvo duhovno obogaćivanje, već, osiromašenje, jer se s jedne strane zaboravljaju  i gube iskonski narodni običaji i nepisani zakoni, a s druge  strane, novi se ne mogu ni ne žele olako  prihvatiti.

11-p.jpg

Želja za očuvanjem narodnog blaga tijekom devedesetih  godina 20. stoljeća osjeća se na mnogim razinama kako kod pojedinaca, tako  i u  kulturno-umjetničkim društvima. Ona postaju mjesta ponovnog okupljanja djece, mladeži i ljudi zrelije dobi, koji svojim entuzijazmom, željom i znanjem pokušavaju očuvati bar dio folklornog naslijeđa svoga kraja,  prenoseći ga na mlađe naraštaje njegovanjem i prezentiranjem na javnim mjestima.

I danas, u  programu gradskih svečanosti, sudjeluju kulturno umjetnička društva, koja njeguju moslavačku folklornu baštinu: izvorne napjeve i  kola, glazbene instrumente, narodne nošnje i običaje. 

 

Ženska nošnja

 

Ženska nošnja jugozapadnog dijela Moslavine, svrstava se u tip tzv. posavske nošnje. Starijem tipu pripada suknja s poramenicama zvana rubača s pendelom uz koju se nosio oplećak širokih rukava i platnena pregača. Potvrde tomu su sjećanja starijih kazivača, rijetki sačuvani predmeti na terenu (Voloder) i primjerci iz Muzeja Moslavine u Kutini. Tijekom prošlog stoljeća uvriježilo se ruho sastavljeno od košulje sa širokim, bogato ukrašenim rukavima – (j)opleće, suknja – rubača, ukrašena odostraga okomitim naborima te pregača zvana zaslon, zastor. Rubače su se mogle zadizati, potpregnuti, tako da se vide ukrašeni dijelovi podsuknje – rubačke, podsukljenjke, kurte. Žene su prema ukusu sredine i mode određenoga razdoblja, da bi postigle određenu širinu i izgled, ispod suknje oblačile više raznih podsuknji. Iz istog razloga nošen je i umetak – torba, kušak, šunderci, buragi, u obliku kratke, gusto nabrane suknjice koja se opasivala oko struka.

3. Djevojčica sa ivančicama, Kutina 1987..jpg

Sredinom XIX. stoljeća počela se nositi bluza uskih rukava, krojena po građanskim uzorima, zvana švabica. Ta je bluza bila prikladnija za nošenje i obavljanje svakodnevnih poslova. U hladnija vremena na gornji dio tijela oblače se  zobuni bez rukava te  kraći i duži kaputići: (a)cabajke, rekleci, mandolinke, jaklini, bunde i vunene marame. 

Uz svečaniju i bogatije ukrašenu odjeću nosili su se dodatni detalji, kao različite brokatne vrpce složene u obliku ruže ili leptira – pantleki, podkraluži, niske različitih perli, u  crvenoj  i bijeloj boji. 

Na tradicijskom, osobito svečanom ruhu upotrebljavala se čipka zvana i pletena špica. Izrađivala se u raznim tehnikama, kao što su čipka na batiće, čipka na iglu, heklana ili kačkana, necana, štikana ili u posljednje vrijeme tvornička.

1. Jelena kao demonstratorica.jpg

Čipka kao ukrasni dodatak narodnog odijela javlja se krajem 19. i početkom 20. stoljeća i uvijek je izražavala, naravno, pored bogatog vratnog nakita i imovinski status nositelja. Prišivala se na ivice rubača i zaslona ili zastora, a mogla se okomito umetnuti u uzdužne falde, zvane tada anzec. Njih se obično umetalo od tri do pet komada, bili su širine od četiri do osam centimetara, te su znatno proširivali ionako dosta široke rubače, koje su se sastojale od četiri do pet pola platna.

Na tradicijskoj nošnji, uz starije osobine ne krojenog ruha, sastavljenih od ravnih pola platna, pratimo utjecaje visoke, građanske mode, a na njen razvoj i današnji izgled utjecale su i seobe, tj. doticaji starosjedilačkog stanovnoštva s pridošlicama ili detepencima – iz bližih i daljih područja, zatim između dva rata i različita seljačka udruženja (npr. Seljačke sloge), koja su radila na očuvanju tradicijske kulture, kao i neki pojedinci s razvijenim smislom za baštinu.

 

 

Muška nošnja

 

Muška se nošnja do današnjih dana uglavnom sačuvala  kakva je bila potkraj XIX. stoljeća. Ta je nošnja u cijelom moslavačkom kraju jedinstvena. Izrađena je od domaćeg platna i sastoji se od hlača širokih nogavica – gaća, košulje dugačkih rukava za koju se upotrebljava i naziv rubina, rubača, te prsluka zvanog i lajbec.

Muškarac u kabanici iz Sunje.jpg

Dječaci su do neposrednog odlaska u školu kod kuće i u polje nosili lanene  jednodijelne košuljice dužine do ispod koljena, sa bočnim, desetak centimetara dugim prorezima. Imale su ili samo prorez za glavu, ili su bile krojene poput muških košulja sa rukavima, okovratnikom i prednjim prsnim prorezom, dugim rukavima ubranim u ramenu i zapešću. Pred odlazak u školu dječaci se oblače poput odraslih i nošnja se sastoji od dva dijela  i to: širokih gaća, zvanih rojte s franđami i košulje, rubače, ukrašene sprijeda na prsima naborcima ili gatricama  - kao i našitim štraf(t)om, faldom, dugih rukava sapetih u zapešću, ukrašene presavinutom manđeticom.

Gaće su onaj dio odjeće koji se nosio neposredno na donjem dijelu tijela. Nogavice, gaćnice, su izrađivane od dvije pole platna, sezale su do gležnja, a o pojasu su bile vezane trakom, svitnjakom, zvanim tračec, ugatnjak, smućek…Četvrtasti umetak za ojačavanje pri spoju gaćnica zvao se turo. Košulja, rubača nošena je povrh gaća ljeti, a zimi unutar i sezala je do polovice bedara (5-20 cm) ispod kukova. Sastoji se od dugih rukava, te prednjeg i stražnjeg stana. Rukavi su na ramenima  bili ojačani naramcima, proširivanim ispod pazuha četvrtastim umetkom latvicom ili laticom. Rubača je imala presavinuti okovratnik, pramež ili ogorel, koji se kopčao končanim, staklenim ili brušenim gumbićima. Kroj ljetne i zimske košulje bio je isti kao i radne i blagdanske. Razlike su mogle biti samo u vrsti i debljini materijala (deblja pređa, tanji končec), kao i bogatstvo veza oko prsnog proreza.

U zimskom periodu oblačili su i po nekoliko košulja i gaća. 

Kao i svaka druga kulturna pojava i odijevanje seljaka nije bilo odvojeno od općih civilizacijskih strujanja. I ono je tijekom svojega dugog povijesnog trajanja  bilo podložno raznim utjecajima te doticajima s drugim kulturama. Među ostalim, bilo je sklono oponašati i modu viših društvenih staleža.

U 18., a osobito u 19. stoljeću u sastavu muške nošnje nalazimo prsluke – crvene i crne lajbece, građanskoga kroja kratke i duge kapute, te uske, suknene – pantalone, (h)lače.

Muška nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine razlikuje se od one u jugozapadnom dijelu u nazivima i prema položaju nabora na košulji i gaćama. Gaće s okomitim naborima nose se u jugozapadnom dijelu Moslavine, a u selima sjeveroistočne Moslavine dio nogavica u predjelu koljena složen je u vodoravne nabore.

Dječaci i momci su često preko ramena prebacivali lanenu ili kožnu, a za svetke šarenu ili crvenu vunenu torbu u kojoj su se mogle naći razne potrepštine kao: nožić-keba, žlica i vilica, drvena (bogato izrezbarena, pastirska čaša)-kepčija, razne frulice i fučkalice te hrana.

Muškarci su glavu obvezatno pokrivali  raznim vrstama klobuka  (škrljak, klobuk, od filca ili pusta), ovijenih tamnim pantlikama. Trake – trobojnice počele su se nositi 20-tih godina. U zimskom periodu između dva rata često su se nosile šubare od janjećeg krzna.

Tradicijsku obuću činili  su platneni ovoji za noge (j)obojci na koje su se navlačili kožni (j)opanci remenaši. Drugu vrstu obuće, ali novijeg datuma, predstavljaju opanci (s)kipetnjaci, zvani još ćotoši, žuti, saraši, putarci. Cipele i čarape počele su se nositi dvadesetih godina dvadesetog stoljeća.

 

Slavica Moslavac, etnologica i ravnateljica MMK

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr