X
GO

Novosti
Novosti : Izložba narodnih nošnji Slovaka i Čeha u Međuriću

Organizrator: Muzej Moslavine Kutina

Mjesto: Narodni dom u Međuriću

Vrijeme: 21.4.2014. u 19,00 sati

Autorica: Slavica Moslavac, ravnateljica i muzejska savjetnica

 

Izložba se sastoji od originalnih predmeta i 12 panoa koji sadržavaju fotografije i tekstove o narodnim nošnjama Slovaka i Čeha na području Sisačko-moslavačke županije (Međurića i Lipovljanima).

Izložba je upriličena povodom 2. kulturne večeri Slovaka, koja će se održati 21. 4. 2014. u Narodnom domu u Međuriću.

Od polovine 18. do kraja 19. stoljeća, u vrijeme kada su Hrvatska i Čehoslovačka bile dio Austrougarske monarhije, Česi i Slovaci su u više valova naseljavali Moslavinu i Zapadnu Slavoniju opustjelu od turskih osvajanja. Nedugo nakon dolaska javila se potreba za kulturom, u početku glazbom i kazalištem. Prva češka kazališna predstava odigrana je 1874.g u Zagrebu, a u Ljudevit Selu pored Daruvara 1890.g. To su bili i korijeni organiziranoga društvenog života češke i slovačke manjine tako da se početkom 20-og stoljeća osniva čitav niz udruga pod nazivom Češka beseda i Matica slovačka. U njima se njeguju češki odnosno slovački narodni običaji, plesovi, pjesme i glazba, održavaju predavanja, slave značajni povijesni datumi. Iako su u ovaj dio Hrvatske, pa tako i Sisačko –moslavačku županiju došli vrlo siromašni i nisu sačuvali svoj tradicijski izričaj, povezanost s matičnom zemljom je izuzetno važna, snažna i osjeća se na svim nivoima od: nošnje, jezika, običaja, književnosti, plesa...

Narodna nošnja Čeha u Hrvatskoj

 

Promatrajući fotografije čeških kulturo-umjetničkih društava iz razdoblja između Dva svjetska rata, dakle u vrijeme kada je utemeljen najveći broj Čeških beseda kako se uglavnom nazivaju češka kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicijsku kulturu iz stare domovine, možemo zaključiti da češke besede nastupaju u nošnji čiji je naziv sačuvan do danas, a to je kyjovský kroj. Kyjov je gradić u Južnoj Moravskoj, na rječici Kyjovki poznat po folklornim manifestacijama i administrativno pripada okrugu Hodonín.

Pitanje na odgovor zašto je upravo nošnja iz Kyjova odabrana kao nošnja hrvatskih Čeha, vjerojatno nikada sa sigurnošću nećemo saznati. Uspoređivanjem izvorne kyjovske nošnje iz Moravske sa kyjovskom nošnjom hrvatskih Čeha, na prvi pogled je vidljivo da je nošnja u Hrvatskoj jednostavnija i da se neki dijelovi znatno razlikuju od izvorne nošnje. Osim toga, samo bi ženska nošnja prema izgledu odgovarala izvornoj kyjovskoj nošnji, dok muška nošnja, sa žutim hlačama do koljena i čizmama visokih sara karakteristični su za nošnju na području Južne Češke (Tábor i Jindřichův Hradec). Inače na izvornoj muškoj kyjovskoj nošnji hlače su crne boje.

Ženska nošnja sastoji se od bijele bluze sa širokim naškrobljenim rukavima duljine ispod lakta. Donji dio rukava je ukrašen vegetabilnim ornamentom izvezen crnim koncem, a na rubove rukava prišivena je i crna čipka širine 3 do 5 centimetara. Iznad lakta rukavi su nabrani. Vanjski dio ne razlikuje se od originala u izvedbi, već u postavljanju. Naime originalna bluza, odnosno rukávce s  rukávy su naškrobljeni. Na bluzu se u Hrvatskoj stavlja crni lajbek izvezen jednostavnim florealnim ornamentima i veže se ili crvenom trakom ili se kopčao drukerima. U izvornoj nošnji lajbek (kordulka) je izrađena od crvene svilenkaste tkanine na koju je našivena tkanina slična brokatu bijele ili zlatne boje s utkanim reljefnim ukrasima i kopča se dugmima zlatne boje. U nekim besedama u Hrvatskoj, još oko 1970. – 80. godine u Velikim Zdencima je na ženskoj nošnji bio crveni lajbek.

Kada je odjeven i lajbek, ispod vrata se stavlja bijela marama ukrašena vegetabilnim vezom na kojem prevladava crvena, crna i eventualna plava boja. Na maramu koja je u Hrvatskoj zvana límec (ovratnik) prišivena je crna čipka. Vez na maramama u Hrvatskoj je uglavnom izveden crnim koncem i jednostavniji je od onog na izvornim maramama.

Suknja je crvene boje, duga do koljena. U izvornoj varijanti je ukrašena bijelim cvjetovima u pravilnim razmacima raspoređenima po naborima (faldama), a punoću i raskoš joj dodaju tri naškrobljene podsuknje od kojih je jedna prišivena uz suknju (sukně a spodnice). U hrvatskoj varijanti  nosi se samo suknja bez podsuknji. Suknja je crvene boje, a donji rub je ukrašen sa tri paralelne vodoravne bijele linije, načinjene od svilenkaste trake širine oko jednog centimetra. Ovakve suknje su se najčešće viđale na nošnji hrvatskih Čehinja, s izuzetkom ponekih beseda čije su članice kupile tkaninu temeljne crvene boje ukrašenu sitnim šarenim cvjetićima ili bijelim točkicama. Isto tako ovdje nema pravilnih izglačanih (nafaldanih) nabora, već je na gornjem dijelu suknje načinjen porub kroz koji se provuče elastična guma. Na prednji dio suknje stavlja se pregača crne boje ukrašena vezenim cvjetnim ornamentom koji se proteže od donjeg ruba do otprilike polovice pregače. Na donji rub pregače (zástěra, fěrtoch) prišivena je bijela (ili kremasta) industrijska čipka. Izvorna pregača je obojena indigo-bojom, bogatija vezom i ornamentikom, a uz rub je prišivena čipka rađena na batiće (paličkovaná krajka). Oko struka se veže oko 5 centimetra široka industrijska traka (mašle) ukrašena krupnim šarenim cvjetovima.

Na noge se odjevaju tanke crne čarape. Danas (i u Češkoj i u Hrvatskoj) to su industrijske elastične čarape, a djevojčice (do 10 - 11 godina) su u Hrvatskoj nosile bijele elastične štrample industrijske izrade. Obuću na izvornoj nošnji predstavljaju crne čizme visokih sara koje sežu dva do tri prsta ispod koljena. U Hrvatskoj su se nosile niske crne cipele s petom visokom 3-4 centimetra, dok su djevojčice nosile crne balerinke, tzv. cvičke.

Muška nošnja sastoji se od bijele košulje (košile), na prednjoj strani ukrašenoj jednostavim višebojnim florealnim ornamentima izvedenih tehnikom veza. Na košulju se oblači lajbek crne boje koji se kopči gumbima. Hlače su žute boje, sežu ispod koljena i vežu se pertlama od istog materijala kao i hlače. Rubovi hlača (kalhoty) uguraju se u čizme visokih sara koje sežu nešto ispod koljena ili do polovice listova. Na glavi se nosila kapa (čepice) u obliku toke, crnih stranica (izvorno vjerojatno od kratkodlakog krzna) i tjemenog dijela od žute tkanine (kao i hlače), a u sredini je za ukras prišiven crni gumb.

Posljednjih dvadesetak godina na različitim folklornim manifestacijama, plesači čeških beseda nastupaju u pojednostavljenim i stiliziranim nošnjama tako da je teško odrediti kojoj bi izvornoj nošnji i kojem bi području Češke ili Moravske te stilizirane nošnje pripadale. Ponekad se prilikom predstavljanja čeških beseda na folklornim manifestacijama navodi da plesači nastupaju u „češkim“ nošnjama, što je netočno, jer u osnovi ne postoji češka nošnja, isto tako kao što ne postoji niti „hrvatska“ nošnja, već se tradicionalna odjeća označava užim regionalnim nazivima, kako u Hrvatskoj tako i Češkoj.[1]

 

Kako su se odijevali i češljali Slovaci u Lipovljanima i Međuriću

 

Haljine, bluze i sve tradicijsko ruho šivano se kod kuće na šivaćim mašinama - singericama ili kod susjeda koje su imale vještije ruke. Sasvim male djevojčice obvezatno su nosile haljinice ili bluzice malo izvezene sa puf rukavima (što je slično rukavcima). Na nogama su bile cipele, čizme, nanule ili sandale. Starice su nosile tamne, nabrane duge suknje, tamne bluze, obvezatno marame (delinke) posebno lijepo svezane. Tijekom vremena haljina se skraćuje i biva duga do koljena, nošena uz kratke kapute ili veste, te marame preko glave, dok su zimi preko svega stavljale još i vunene velike marame (od prave vune) samo preko ramena, a za većih hladnoća i preko glave, a zavezane su bile oko pojasa na križ. Djevojke su krasile debele pletenice bilo da su spuštene ili podignute uz glavu. A starije su najprije spletene kosu u jednu pletenicu, zatim uvijene u kofrtan ili kunč, te učvršćene harnadlama.

Dečki su bili jednostavno odjeveni u svijetle košulje i svjetlije hlače, bilo duge ili kratke. Hlače su bile od cajg materijala. Muškarci su za crkvu nosili bijele košulje, crne prsluke (na leđima svila),crne hlače i crne visoke cipele od boksa. Na glavi su gotovo svi nosili šešire sa nešto širim obodom i vilenom trakom.

Ovom izložbom željeli bi predstaviti dio baštine koja nije došla s doseljenicima, ali se u tom novom ruhu (koji je donešen nešto kasnije, pazeći na izvornost kraja odakle su došli) prezentira na raznim priredbama, susretima i smotrama. 

 



[1] Istražila, obradila etnologinja Gradskog muzeja Bjelovar, Silvija Sitta, kojom se ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujem.

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr