X
GO

Novosti
Novosti : Oj, rumena ružo moja

Organizator: KUC Travno - Posudionica i radionica narodnih nošnji Zagreb i

                    Muzej  Moslavine Kutina

Mjesto: Etno Art galerija, Ulica baruna Trenka 1, Zagreb

Vrijeme: 15.10. 2014. u 18,00 sati

Autorica izložbe i kataloga: Slavica Moslavac

Suradnici: Josip Forjan i Marija Gačić

Izložba ostaje otvorena do 15. 11. 2014.

 

Oj, rumena ružo moja

/Tradicijska odjeća Krapja, Puske, Plesma, Drenovog Boka/

U Etno Art galeriji /izložbeni prostor Posudionice i radionice narodnih nošnji u Zgrebu/,  predstavlja se etnografska izložba „Oj, rumena ružo moja“ auatorice Slavice Moslavac iz Muzeja Moslavine Kutine. Izložba sadržava originalne predmete, lutke u tradicijskom ruhu, te  27 panoa s crno bijelim i kolor fotografijama i tekstovima vezanih za baštinu Krapljanske posavine.

Sela Krapje, Puska, Plesmo, Drenov Bok nalaze se u dijelu savskog naseobenog niza u Donjoj Posavini, u Parku prirode Lonjsko polje, na lijevoj obali Save.

Blizina i bogatstvo hrastovih šuma, osobito lužnjaka, omogućili su ovom kraju jeftin, ali i visokokvalitetan materijal za gradnju višesobnih, katnih, drvenih kuća, čardaka ili iža.

Najvažniji dio unutrašnjosti posavskih čardaka je svakako kat gdje se nalazio glavni stambeni prostor. Upravo u prednjoj sobi, zvanoj i opća soba odvijao se svakodnevni život domaćina, a neizostavni inventar je svakako horizontalni tkalački stan zvan stan ili natra na kome su priređivane mnoge vrste platna za svagdanje i blagdansko ruho, ruvo, rubeninu.

Muška i ženska narodna nošnja po svom kroju, načinu izrade i ukrašavanja, dio je nošnje karakteristične za područje Hrvatske Posavine. Kod ženske nošnje dolazi do izražaja bogatstvo boja i motiva, koji je izveden raznim tehnikama tkanja i vezenja. Sirovina od kojeg je nošnja sašivena je domaće platno čija su osnova i potka od konoplje jeno po drugom; u nuždi je platno od lana, ono se vrlo malo uzgajalo u ovom području; pamučno od bijelog i žutog pamuka. Žuto platno dobivalo se bojenjem kupovnom žutom bojom šafran. Upotrebljavali su i miješana platna i to: pamuk po pređi (osnova-konoplja, potka –pamuk; svilno platno (od svile i končeca); dugalija (od končeca i tirpuka -deblja pamučna nit).

Za izradu ornamentalnog ukrasa koristila se bijela pamučna nit, crveni pamuk – pismo, bijela i raznobojna svila, te vunena nit pretežno žarko zelene i crvene boje. Vunenu nit su sredinom 20. stoljeća kupovali u trgovinama, dok su je krajem 19. i početkom 20. stoljeća sami proizvodili.

Nošnju našivanu svilom nosile su djevojke i tek udate žene, a natlevače žene  žene u zrelijoj dobi, te starice. Pojedine dijelove nošnje nazivali su ruho, a cjelovitu nošnju garnitura ili par.

Ženska nošnja sastoji se od: bluze - opleća,  suknje-rubače, pregače- zastora, pojasa-pasa, opanaka i nakita. Udate žene na glavu su stavljale razne vrste rubaca – peča, te kapice zvane puculice ili vizer. Djevojčice i djevojke su bile bez pokrivala glave.

Nošnje se dijele na:

·        potkrpane (uglavnom su našivave vunom na oba lica),

·        prebirano na utlevač (vutlevač), najčešće su u bijele ili šafrane sa rupicama (vutlima)

·        na deščicu (prilikom tkanja umetala se tanka dašćica tako da su se dobivale uske pruge).

Najjednostavnija varijanta ženskog ruha je nošnja sašivena od domaćeg platna tkz. prostina, prosta ili čista nošnja, a nošena je kao radna odjeća, i redovno je bila odjeća starijih osoba.

Stariju varijantu nošnje predstavlja opleće, širokih rukava (za razliku od švabice uskih rukava), s vratnim izrezom opšiven ošvicom te naknadno postavljenim okovratnikom zvanim kragljin. Prednji  prsni izrez sezao je do polovice prsa gdje se nalazila pijavka – horizontalno prišivena uska platnena traka. Ona je prekrivala faldice koje  su na kraju činile nabore. Prsa opleća ukrašavana su faldicama i ređanjem, a ivice je krasila eklana čipka. Ređanje su nazivali  obično vez izveden bijelom svilom, a umjesto njega izrađivali su i tvez (izvlačenje niti i opšivavanje).  

 

Građanski utjecaj vidljiv je u kroju odjevnih predmeta koji se nose u zimskom periodu, a to su: kratki kaputići od pliša ili samta, zatim benka – kratki kaputić od crnog tanjeg sukna. Čurće ili čurak  je sukneni haljetak s četiri ranca, dok je reklec haljetak s šest ranaca. Kao zimska odjeća svi su haljetci podstavljeni tj. vatirani, a za toplije vrijeme šivani od svile. U oba slučaja ukrašavani su pozamenterijskom vrpcom i aplikacijama.

Uz navedene dijelove nošnje žene su ispod rubača nosile podsuknje – podoblačke.

Djevojke i žene uvijek su imale dugu kosu, češljale je stezica srede i plele utroje u jednu ili dvije pletenice. Ako je bila jedna zvali su je perčin, i na nju su za svečane prigode  privezivale široke svilene vrpce ili trobojnicu. Udane žene su omatale pletenicu oko podloška načinjenog od savijene žice u obliku trokuta i omotane platnom zvanog kunč. Na tako oblikovanu frizuru  stavljala se straga poculica, a  sprijeda je dolazio vizer. Sa svake strane vizera stavljale su se igle da kosa ne spane, a po sredini ukrasni češalj. Od ukrasa na vrh glave do vizera stavljao se koštani ili metalni češalj. Povrh poculice žene su vezale peče, potpuno bijele za starije žene, dok su djevojke i mlađe žene pokrivale glavu i kupovnim rupcima koji su za svečanije prigode bili od svile. 

 

Muška se nošnja za scenske nastupe zadržala do današnjih dana onakva, kakva je bila tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Izrađena je od domaćeg platna i sastoji se od: gaća širokih nogavica – gaćnica s rojtami, frandžama, odnosno resama, zatim košulje, lajbeka, škrljaka (šešira) ili šubare. Povrh gaća nošena je košulja dugih rukava. Oko vrata je imala okovratnik – koljer, a rukavi su završavali mandžetama zvanim koljerć. Sprijeda duž prsa bio je izveden veženi ukras bijelim pamukom ili svilom u obliku pruga kojeg nazivaju štraf.

Na rubaču se oblačio kratki crni ili tamnoplavi prsluk bez rukava – lajbek, a pojas se vrlo rijetko nosio.

Zimska se muška odjeća izrađivala od tvorničkog materijala, semiš kože ili rebrastog samta. Najčešće  je bila tamno smeđe, plave ili druge tamne boje, a krojena po građanski ili hrvatski tj. faldana u struku.  Sastojala se od uskih cajganih laća i kratkog kaputa podstavljenog i sašivenog od debljeg štofa.

Na glavu su stavljali šešir – škrlak, ukrašen dva centimetra uskom, svilenom vrpcom.

 

Izložba je prošle godine otvorena u Galeriji Muzeja Moslavine, zatim je bila postavljena u Etno selu-Starom selu u Kumrovcu, a poslije Zagreba bit će postavljena u Galeriji Pučkog otvorenog učilišta u Novskoj.

 

Na svečanosti otvorenja u Zagrebu, u glazbenom programu sudjeluju: VS Rusalke iz Kutine.

 

 Slavica Moslavac, prof.

krapje 1.jpg

 

http://www.mhz.hr/Izlo%C5%BEbe/Krapje,-oj-rumena-ru%C5%BEo-moja-gostuju%C4%87a-izlo%C5%BEba-Muzeja-Moslavine_519

http://www.port.hr/izlozba_narodne_nosnje:_oj,_rumena_ruzo_moja/pls/w/event.event_page?i_event_id=326673&i_event_area_id=24

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

RADNO VRIJEME:

Ponedjeljak-petak: 8 - 14 sati

Subota: prema prethodnoj najavi

Za vrijeme održavanja tematskih izložbi (Galerija Muzeja Moslavine):
svakim radnim danom i subotom 10-13, utorkom i četvrtom i od 17-19 sati

Muzej je zatvoren nedjeljom i državnim blagdanom

CIJENA ULAZNICE:
  • Odrasli: 10 kn
  • Učenici/studenti/umirovljenici: 5 kn
  • djeca do 7 godina/ uz predočenje odgovarajućeg dokumenta - iskaznice : članovi ICOM-a, članovi Hrvatskog muzejskog društva : besplatan ulaz
Adresa: Trg Kralja Tomislava 13, 44320, Kutina

Tajništvo: 044/683-548

Ravnateljica: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr

 Arheološki odjel: 044/500-450

adzaja@muzej-moslavine.hr

Etnografski odjel: 044/500-451

smoslavac@muzej-moslavine.hr

 Galerijski odjel: 044/500-452

mladenmitar55@gmail.com

 Kulturno-povijesni odjel: 044/625-147

juroda@muzej-moslavine.hr



Fax:044/683-569
E-mail:  mmk@muzej-moslavine.hr

Osnivač: Grad Kutina 

Godina osnutka: 1960.

Vrsta muzeja: opći - zavičajni 

Prostor muzeja: 230 m2 

Sastavni dio muzeja: 

Galerija Muzeja Moslavine 

 

Ravnateljica: Jasmina Uroda Kutlić,  juroda@muzej-moslavine.hr