X
GO


  

Keramička čaša visoka oko 13 cm. Ulomci su nađeni prilikom sondažnih istraživanja na kasnosrednjovjekovnom gradištu Sokolovac pokraj Garešnice. Rekonstruirana je, ali ima nepravilan oblik. Čaša je ukrašena slikanjem, crvenom bojom, te nizom figuralnih ukrasa unutar četiri (vidljiva) medaljona. To su jaganjac Božji, lav-grifon, prepoznatljiv znak I.H.S. i jedna varijanta Konstantinova monograma.


Arheološka zbirka

Tri godine po osnutku Muzeja Moslavine u Kutini, započeo je s radom  arheološki odjel (1963.) Najprije su izvršeno rekognosciranje terena, a potom se pristupilo arheološkim istraživanjima u svrhu prikupljanja pokretnog arheološkog materijala i osnivanje arheološke zbirke. Do tada su postojala samo nepotpuna saznanja o nekim mjestima na kojima se odvijao život u bližoj ili daljoj.

Ivan Kukulejvić Sakcinski 1873.g. u svom djelu Paninija Rimska spominje dva arheološka nalazišta: Ciglenice u Osekovu i Kutinsku lipu, u kontekstu rimske putne mreže, a 1892. godine izvršeno je prvo arheološko istraživanje Kutinske lipe – tada je Kutina imala povjerenika Arheološkog (tada Narodnog) muzeja u Zagrebu. O ostacima srednjovjekovnog graditeljstva u Moslavini pisao je i naš poznati povjesničar i utemeljitelj konzervatorske službe u Hrvatskoj, novljanin Gjuro Szabo – u djelu: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji on piše o Garić-gradu, Moslavina-gradu, Kraljevoj Velikoj, Kutini, Plovdin-gradu…

I arheolozi zagrebačkog arheološkog muzeja povremeno su obilazili naš teren i otkrili više nalazišta (Ivica Degmedžić, Branka Vikić i Aleksandra Faber). Neposredno prije osnivanja Muzeja u Kutini, 50-tih godina 20. st. početna arheološka istraživanja u Kutini (na Aušovu i Plovdin-gradu) izvršio je Ante Glavičić (kasnije direktor Muzeja u Senju. U projekt revitalizacije Garić-grada (1968. – 1971.g.), koji je obuhvatio arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove, pred Muzeja Moslavine (Dragica Iveković), bili su uključeni i: Povijesni muzej Hrvatske (Milan Kruhek) i restauratorski zavod Hrvatske (Ivo Maroević). Godine 1976. rekognosciranjem je otkriven pretpovijesni lokalitet na položaju Osušak u Kaniškoj Ivi. Arheološkim istraživanjem pod vodstvom prof. dr. Stojana Dimitrijevića 1978.g. utvrđeno je da se radi o naselju Korenovske kulture na starčevačkom stratumu. Regulacijom Ilove 1979.g. presječeno je naselje Korenovske kulture na položaju Berek u Tomašici. Naknadnu obradu nalazišta i materijala izvršio je prof. dr, Aleksandar Durman (83 zemuničke jame i bogata linearno-trakasta keramika).

Nekoliko značajnih arheoloških nalazišta na području Moslavine otkriveno je i tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na trasi plinovoda Kutina – Virovitica, koje je vodio Nenad Holbl (AMZ).Na istraživanju Gradine Marić u Mikleuškoj 1990. g. bili su angažirani članovi arheološke sekcije Muzejskog društva sjeverozapadne Hrvatske (arheolozi iz Bjelovara, Sesveta i Čazme), a voditeljica istraživanja je bila Marina Šimek iz Varaždina.  U novije vrijeme o zaštiti arheološke baštine brine i konzervatorska služba Ministarstva kulture (Amelio Vekić, Zoran Wiewgh, Ivana Miletić). Nekoliko lokaliteta upisano je u Registar kulturnih dobara RH (Ciglenice, Kutinska lipa, Gradina Marić…)

Prvi stalni arheološki postav u Muzeju Moslavine otvoren je 1970.g.; a od tada do danas nekoliko puta je promijenjen, uglavnom zbog prilagodbi izložbenom prostoru. I arheološka topografija Moslavine također je upotpunjena, tako da danas imamo 60-tak poznatih arheoloških nalazišta (što još uvijek nije konačna brojka).

Arheološka zbirka MMK  broji  više od 6 tisuća artefakata (od čega veći dio pripada fondu studijskog materijala). Najznačajniji primjerci su izloženi u stalnom arheološkom postavu sa 400 izložaka. 

Kasni neolitik - mlađe kameno doba
Ovo razdoblje u Muzeju Moslavine u Kutini zastupljeno je arheološkim materijalom s nalazišta Starčevačke i Korenovske kulture: Ravnice i Berek u Tomašici, Osušak u Kaniškoj Ivi, te Solarevac u Kapelici (sve područje grada Garešnice).

Garić-grad
Jedan od najsačuvanijih burgova na području Hrvatske. Prvi puta se spominje godine 1163., te vrlo često do sredine 16. stoljeća, kada je u turskim nadiranjima napušten i ostavljen propadanju. Tek početkom 20. stoljeća šira stručna javnost doznala je o postojanju Garić-grada zahvaljujući konzervatoru i muzeologu Gjuri Szabi.


Početna arheološka istraživanja na Garić-gradu izvršena su 1964., a već 1968 započeo je veliki projekt koji je trebao obuhvatiti konzervatorske i restauratorske radove, te prezentaciju u okviru Rekreacionog centra Podgarić. Ovaj projekt je nastavljen recentnim radovima koji su započeli 2009. godine - revizionim arheološkim istraživanjima i konzervatorskim zahvatima na središnjoj kuli (HRZ).


Arheološki odjel

Voditelj:

 Antonio Džaja, arheolog

Arheološki odjel Muzeja Moslavine u Kutini započeo je s radom 1963. g. nizom probnih i sondažnih istraživanja, koja su rezultirala bogatim pokretnim arheološkim materijalom na temelju kojega se mogu rekonstruirati neki aspekti života na širem području Moslavine u razdoblju od kasnog neolitika, preko bakrenog, brončanog i željeznog doba, antike (rimskog razdoblja) do kasnog srednjeg vijeka (XII – XVI st.).
Prvi izložbeni postav arheološke zbirke otvoren je 1971.g., a sadržavao je predmete sa sljedećih lokaliteta: Mikleuška – Gradina Marić; Tomašica – Ravnice; Donja Paklenica; Voloder – Voloderski Bregi (pretpovijest); Okešinec; Hercegovac (antika); Garić-grad; Kutina – Plovdin-grad i Turski stol; Tomašica – Gradište , te Sokolovac.
Upotpunjavanje arheološke zbirke nastavljeno je sustavnim arheološkim istraživanjima na nekoliko lokaliteta: Garić- grad (1968. – 1972.); Gradina Marić u Mikleuškoj (1964.; 1990. i 1995.): Ciglenice u Osekovu (u tijeku) i Kutinska lipa u Kutini (u tijeku)

Gradina Marić, Mikleuška

Višeslojni pretpovijesni arheološki lokalitet sa kontinuitetom naseljavanja od brončanog do željeznog doba (između 3 000 i 500 g. pr.n.e.). Otkriven je posve slučajno, prilikom obrade zemlje, a prvo probno arheološko istraživanje izvršeno je 1964.g. Već tada je na relativno maloj istraženoj površini nađena enormna količina arheološkog materijala (uglavnom keramike, ali i lijepi primjerci kamenog oruđa, rijetki brončani predmeti i jedna vrlo važna i zanimljiva muška figurica – idol). Nekako istovremeno s otkrićem arheološkog lokaliteta Gradina Marić, započela je i njegova devastacija radom lokalnog kamenoloma. Ozbiljniji pokušaj da se zaštitnim arheološkim istraživanjem spasi bar pokretni arheološki materijal učinjen je 1990. godine, kada su na poticaj i uz sudjelovanje arheologa iz čitave Sjeverozapadne Hrvatske započel sustavnija istraživanjasve je nešto veće površine (no sve je zbog ratne situacije u Hrvatskoj, ostalo na tome, samo je još jedno kraće istraživanje obavljeno 1995.g.).


Pored vrlo brojnog keramičkog materijala, nešto kamenih artefakata i lijepih primjeraka kućnog maza, tijekom ovih istraživanja pronađeni su tragovi naseljavanja - stambenih, radnih i otpadnih jama kao i obrambenog sustava. Pokazalo se da se jedan dio keramičkog materijala nepobitno može svrstati u mlađu fazu Vučedolske kulture. Keramiku Vučedolskog razdoblja, osim enormne brojnosti, karakterizira i mnoštvo različitih oblika, te kvaliteta izrade, a osobito način ukrašavanja i bogatstvo urezanih motiva, koji su ponekad ispunjeni bijelom bojom (inkrustacijom).

Sadašnji izložbeni postav arheološke zbirke otvoren je 2002. g. i sadrži oko 500 predmeta (od kamena, keramike i metala) iz svih navedenih razdoblja i lokaliteta
Rimski kompleks Ciglenice u Osekovu
Prostire se na 31 000 kvadratnih metara - na položaju zvanom Domodarice, s desne strane auto - ceste Zagreb - Lipovac. Lokalitet prvi puta spominje Ivan Kukuljević Sakcinski u svojoj raspravi "Panonija Rimska" iz 1873. godine, kao moguću lokalciju rimskog naselja Varianis. Nalazište je otkriveno rekognosciranjima terena 70-tih i 90-tih godina 20. stoljeća, a arheološka istraživanja su započela 1996/97. kao preliminarna, uz pomoć učenika Osnovne škole Popovača i kutinskih srednjih škola.
Na temeljima kuće u prvom istražnom bloku izvršeni su konzervatorski zahvati, kao temeljna pretpostavka za projekt prezentacije u edukativne i turističke svrhe. Nalazište je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Tijekom arheoloških istraživanja nađen je vrlo bogat i raznovrstan pokretni arheološki materijal, koji se čuva u Muzeju Moslavine u Kutini - elementi i ulomci arhitekture, keramike, stakla, olova, sitni željezni predmeti, predmeti od kosti, novac, nakit... Neki predmeti su obrađeni i prezentirani u izložbi pod naslovom: Rimski kompleks Ciglenice u Osekovu (2008
Kutinska lipa, Kutina - arheološko nalazište iz rimskog razdoblja
Na širem prostoru današnje ulice Kutinska lipa na zapadnoj periferiji Kutine arheološki materijal je nalažen još krajem XIX. stoljeća. Kutinu spominje i Ivan Kukuljević Sakcinski u svojoj raspravi "Panonija rimska" 1873. g., kao moguću lokaciju naselja Varianis (uz Osekovo i Kraljevu Veliku).
Arheološko nalazište Kutinska lipa na zemljopisnoj i turističkoj karti Kutine
Nalazište na Kutinskoj lipi nije istraživano sve do početka našega stoljeća, samo su povremeno vršena rekognosciranja obradivih površina. U međuvremenu je čitavo ovo područje urbanizirano, pa oskudne arheološke ostatke danas možemo naći samo u plitkom sloju ispod zemlje.
Brončani ukras rimskih kola (1892.g.); Georadarska izmjera 600 k.m. (2004.); Početna arheološka istraživanja s volonterima (2005.
Sustavna arheološka istraživanja (u kraćim kampanjama od po 10 radnih dana:2005.; 2006.; 2007.; 2008.:2009.; 2010.; 2012.; 2014.; i 2015.
Ostaci čvrstih podzemnih struktura - temelja i elemenata unutrašnjeg uređenja objekta na parceli u vlasništvu grada Kutine (otkupljeno upravo u svrhu arheoloških istraživanja i moguće prezentacije)
Konzervatorski zahvati na čvrstim strukturama - temeljima i elementima unutrašnje arhitejkture (2010. - 2015.)
Rad na konzervaciji čvrstih struktura na lokalitetu Kutinska lipa u Kutini započeo je 2010. godine pripremnim radovima, te 2011. zidanjem originalnim i zamjenskim kamenom, te zamjenskom vezivnom žbukom, prema rasteru dobivenom na temelju arheoloških istraživanja. Radove na konzervaciji izvodi licencirano poduzeće "PE-GRA" iz Novske pod nadzorom konzervatorice Ivane Miletić Čakširan i arheologinje Ane Bobovec.