X
GO

Galerijska zbirka

Muzej Moslavine do 1972. godine prikupio je respektabilan broj vrijednih umjetničkih djela, te se tako pokazala potreba za formiranjem galerijskog odjela. Godine 1983. administrativna zgrada Stare banke iz razdoblja historicizma, dodijeljena je od Skupštine općine Kutina na trajno korištenje Galeriji Muzeja Moslavine. Više od polovice ove galerijske zbirke pripada akademskim likovnim imenima.  Danas zbirka broji više od 900 radova akademaca i amatera u tehnikama: ulja na platnu, akvarela, grafika, crteža, pastela, skulptura itd. Nju su značajno obogatili svojim donacijama, Ivan Milat, Miroslav Šutej, obitelj Zorke Sever, obitelj Rudolfa Donassya i Anton Cetín. Djela su po svome stilsko poetskom izričaju i tematskom pristupu heterogena. Zbirka predstavlja presjek moderne hrvatske umjetnosti 20. stoljeća sa značajnim enciklopedijskim imenima: J. Bužan, M. Tartaglia, F. Kulmer, K. A. Radovani, B. Ružić, I. Lovrenčić, I. Vojvodić, S. Šumanović, Z. Kauzlarić Atač, M. Berber, B. Jakca, K. A. Radovani, S. Gvozdić, K. Bošnjak, S. Sikirica, B. Dogan, Ivo Kalina, M. Jurković, C. R. Dujšin, D. Radić, I. B. Imrović, V. Meglić, itd . Sva ova navedena imena i još mnogo drugih su zastupljena u stalnom postavu koji se s vremenom blago mijenja i obogaćuje. Kako formirati integralne poruke, osnovna je zadaća stalnog postava. Sadržaj zbirke je odraz širine zbirnog fonda galerije. Stalni postav je kompleksna i slojevita poruka, iskaz je i prikaz znanja, on denucira materijalne i socijalne implikacije. Značajke Stalnog postava su dinamičnost, raznovrsnost medijsko likovnih pristupa, što nosi u sebi povijesno estetske vrijednosti umjetnosti 20. i početka 21. stoljeća.

Odjeli
ArheološkiArheološki

Arheološki

EtnografskiEtnografski

Etnografski

GalerijskiGalerijski

Galerijski

Kulturno - povijesniKulturno - povijesni

Kulturno - povijesni



 

Branko Ružić, Romobil
1958. g., bronca, 250 x 180 mm


Branko Ružić je akademski kipar (Slavonski Brod, 1919 - Zagreb, 1997). Diplomirao je kiparstvo i slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji, gdje je kasnije bio i profesor. Radio je skulpture u različitim tehnikama (drvu, bronci, gipsu, bakrenom limu, terakoti, kamenu i papiru). Sažetim formama, sugestivnim profilacijama i arhitektonskim volumenima u kojima predvladava opće nad pojedinačnim priključio se obnoviteljskoj struji hrvatskog kiparstva 50-ih godina.



Motivi Ružićevih skulptura raznovrsni su: figure, portreti, nizovi, skupine, živa i neživa priroda. Karakteriziraju ga jednostavnost i monumentalnost, a katkad i specifične deformacije koje nose nit humora i ironije. Figuralnu tematiku obnavlja u skladu s iskustvima svoga vremena. Kipara ovdje zanima i volumen i prostor. Figura je postavljena tako da u unutrašnjosti nastaje prostor te se tako afirmira lakoća pokreta koji je zaustavljen u trenutku napetosti ravnoteže. Površina kipića je nemirna, zbog čega nastaje zanimljiva igra svjetlosti.,