X
GO

Galerijska zbirka

Muzej Moslavine do 1972. godine prikupio je respektabilan broj vrijednih umjetničkih djela, te se tako pokazala potreba za formiranjem galerijskog odjela. Godine 1983. administrativna zgrada Stare banke iz razdoblja historicizma, dodijeljena je od Skupštine općine Kutina na trajno korištenje Galeriji Muzeja Moslavine. Više od polovice ove galerijske zbirke pripada akademskim likovnim imenima.  Danas zbirka broji više od 900 radova akademaca i amatera u tehnikama: ulja na platnu, akvarela, grafika, crteža, pastela, skulptura itd. Nju su značajno obogatili svojim donacijama, Ivan Milat, Miroslav Šutej, obitelj Zorke Sever, obitelj Rudolfa Donassya i Anton Cetín. Djela su po svome stilsko poetskom izričaju i tematskom pristupu heterogena. Zbirka predstavlja presjek moderne hrvatske umjetnosti 20. stoljeća sa značajnim enciklopedijskim imenima: J. Bužan, M. Tartaglia, F. Kulmer, K. A. Radovani, B. Ružić, I. Lovrenčić, I. Vojvodić, S. Šumanović, Z. Kauzlarić Atač, M. Berber, B. Jakca, K. A. Radovani, S. Gvozdić, K. Bošnjak, S. Sikirica, B. Dogan, Ivo Kalina, M. Jurković, C. R. Dujšin, D. Radić, I. B. Imrović, V. Meglić, itd . Sva ova navedena imena i još mnogo drugih su zastupljena u stalnom postavu koji se s vremenom blago mijenja i obogaćuje. Kako formirati integralne poruke, osnovna je zadaća stalnog postava. Sadržaj zbirke je odraz širine zbirnog fonda galerije. Stalni postav je kompleksna i slojevita poruka, iskaz je i prikaz znanja, on denucira materijalne i socijalne implikacije. Značajke Stalnog postava su dinamičnost, raznovrsnost medijsko likovnih pristupa, što nosi u sebi povijesno estetske vrijednosti umjetnosti 20. i početka 21. stoljeća.

Odjeli
ArheološkiArheološki

Arheološki

EtnografskiEtnografski

Etnografski

GalerijskiGalerijski

Galerijski

Kulturno - povijesniKulturno - povijesni

Kulturno - povijesni



 

Marino Tartaglia, Motiv pod snijegom
1969. g., ulje na lesonitu, 500 x 390 mm



Marino Tartaglia (Zagreb, 1894 - 1984) likovno je obrazovanje stekao u Zagrebu i u inozemstvu, gdje se kretao u duštvu futurista i drugih avangardista. Od 1931. bio je profesor na Akademiji u Zagrebu. Prva njegova djela izrazito su ekspresionistički obilježena. Na kasnijim slikama pojavljuju se tragovi raznorodnih traženja, ali zatomljenijeg kolorizma.


Cezanističkim pristupom i plošnim rasporedom kromatskih masa dolazi do samog ruba nefiguracije. Motiv je često pretvoren u znak, smješten u središte plohe.
Takav proces sinteze u kojoj je slika ekstrakcija oblika iz prirode karakterističan je i za posljednje razdoblje njegova stvaralaštva.

Djelo karakterizira snažna koloristička ekspresija i potpuna dematerijalizacija forme, karakteristična za 60-e godine.