X
GO

Novosti
Novosti : Božić u vrijeme Bonifacija Pavletića

Organizator: Interpretacijski centar baštine Banovine i Muzej Moslavine Kutina

Mjesto: Interpretacijski centar baštine Banovine

Vrijeme: 11. 12. 2019. do 10.1. 2010.

Tema: Božić u vrijeme Bonifacija Pavletića ili Dođe među svoj narod

Autorica: Slavica Moslavac, muzejska savjetnica i voditeljica etnografskog odjela MMK

 

Izložba nosi naziv Dođe među svoj narod, zbog toga što se nakon niza desetljeća Brat Bonifacije Pavetić, moslavac, rođen u Zbjegovači, vratio u svoj rodni kraj – Moslavinu. Redovnik Ivan Bonifacije Pavletić rođen je u Zbjegovači, a kršten u župnoj crkvi Gospe Snježne u Kutini. S 11 godina ostao je bez oca i majke. Izučio je postolarski zanat. S 22 godine dolazi u Graz, gdje se uključio u Udruženje katoličke radničke mladeži. Tu je učinio zavjet čistoće. Preko svog prijatelja, s 23 godine dolazi u Rim (1887.) i ulazi u Družbu Sinova Bezgrešnog Začeća, koju je utemeljio Blaženi Luigi Maria Monti. Sam utemeljitelj, Otac Monti, primio je Ivana i dao mu redovničko ime Bonifacije. Brat Bonifacije je u Rimu njegovao bolesnike u bolnici Duha Svetog i nastavio služiti zajednici u svom postolarskom zanatu.

To je najvažnija i najdublje urezana suradnja, jer smjera prema širenju boljega poznavanja brata Bonifacija i k poticanju naroda da mu se moli. Brat Bonifacije Pavletić proveo je gotovo deset godine u Saronnu, nedaleko Milana, gdje se družio s djecom bez roditelja i s njima u vrijeme božićnih blagdana izrađivao jaslice.

Izložba govori o moslavačkim božićnim običajima druge polovice 19. stoljeća u vrijeme Bonifacija. Sadržava originalne predmete, fotografije, 12 roll up banera sa tekstovima na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Bonifacije Pavletić je poveznica suradnje između Hrvatske i Italije, gradova Kutine i Saronna još od  2008. g. kada je iz Saronna u Muzej Moslavine Kutina bilo dovezeno 77 božićnih jaslica.

 

Moslavački božićni običaji

Od svih običaja tijekom godine božićni običaji, kao dio zimskog godišnjeg ciklusa, obuhvaćaju najviše vremena, najbrojniji su i najraznovrsniji. Tu se međusobno prepliću stara pretkršćanska vjerovanja i kršćansko svetkovanje rođenja Isusa Krista – Božića. Te dvije razine običaja u višestoljetnom preplitanju u nekim su se dijelovima stopile, pa su se brojni nekršćanski elementi prilagodili kršćanskom svjetonazoru. To su elementi u kojima se kriju ostaci božićnih igara: koledarski običaji s prigodnim pjesmama, kićenje jaslica, drvca i zelenila, prostiranje slame po kući, spravljanje blagdanskih jela kao i čestitari u duhu narodne tradicije. Čestitari su isključivo bili muškarci, različite socijalne pripadnosti i životne dobi, koji su pjevajući obilazili selo, zaustavljali se pred svakom kućom, čestitali kućedomaćinu, a za uzvrat bili darivani. Uz običaj darivanja bilo je uobičajeno izreći određenu formulu, svojevrsnu čestitku, želju za dobrobit i blagostanje u idućem razdoblju.

U tradiciji kršćanstva od davnina su se uz blagovanje Božića pjevale prigodne božićne pjesme na narodnom jeziku. Neke hrvatske pučko crkvene pjesme idu među najstarije primjere hrvatskog stihotvorstva, od kojih je, svakako, najpopularnija Narodi'l nam se kralj nebeski.

 

Znakovi Božića

 

Zelenilo

Cijeli period blagdana obilježava neizostavno zelenilo. Ima ga više vrsta i oblika: sviježe proklijalo žito, grančica zelenila, okićena grana ili okićeno drvce. Značaj ovoga božićnog zelenila tumači se težnjom da se naglasi, u ovo najkritičnije doba godine, životna snaga, koju ono u sebi sadrži. Svojom životnom vlastitošću, dajući iz sebe od te snage i prenoseći je na okolinu aktivno na nju utječe. Napokon, ono ima i odbojnu moć protiv zlih sila.

 

Panj – badnjak

Nekada davno, danas već zaboravljeno, na otvorenom ognjištu palio se badnjak, panj ili komad debla, a gorio bi cijelu badnju noć. Taj je običaj u davnini bio povezan s mladim suncem što se rađa, a kojemu je trebalo pomoći ognjem – toplinom i svjetlošću, što se postepeno prenijelo na novorođenoga Boga – Božića.

Postoji tumačenje da je to bilo svojevrsno božanstvo koje se spaljuje da opet oživi, pa se ugarci stavljaju u vrtove i na njive. U običajima s badnjacima često se aludira na to, da se uz gorući badnjak na ognjištu kupe i griju i pokojnici.

Božićna slama

Božićna slama ima nekoliko različitih uloga u običajima ovoga kruga. Unošenje u kuću na badnju večer je neke vrste obred: unosi je domaćin, a ukućani ga dočekuju  s upaljenom svijećom. Nakon izrečene čestitke – formule o blagostanju u idućoj godini, posipa ga se žitkom ili škropi blagoslovljenom vodom. Prostire se po prostoriji, pa se tu valjaju djeca, koja često na njoj i prespavaju. Stavlja se i pod stol s raznim predmetima iz seoskog gospodarstva sa svrhom da gospodarstvo cijelu godinu bude uspješno. Prostire se i po stolu, nakon večere slamke se izvlače ispod stolnjaka, gatajući o duljini života ili visini lana iduće godine. Nakon iznošenja iz kuće polaže se na voćke da se osigura njihova rodnost, te stavlja kvočkama u gnijezdo s magičnim ciljem za boljim urodom, odnosno mirnim ležanjem na jajima. 

Božićna svijeća

Osim što daje svjetlost u badnjoj noći dok se bdi, oko božićne svijeće ima obreda čija svrha se može drugačije tumačiti. Prvo svečano užiganje obavlja domaćin prije večere, a strogo je propisano kako je mora gasiti; kapanjem vina ili rakije iz namoćene korice božićnoga kruha, ribljom juhom ili puhanjem. Na koga krene dim ili fitilj ugašene svijeće, naviješta mu iduću godinu smrt.  Svijeća je uvijek u dodiru sa sjemenom (proklijalim ili suhim), iz kojeg će niknuti novi život.

Božićno pecivo /božićnjak, božićnica, svetečna hlebovina

Na svetačkom stolu na badnju večer neizostavno je bar jedno posebno, obredno božićno pecivo s ornamentikom kao simbolom obilja i rodnosti iduće godine. Usred njega se u nekim krajevima zatiče božićna svijeća ili posuda s raznim vrstama žitka i svijećom ili sud s isklijalom pšenicom, a često sa svijećom u sredini. Pretežno se na samu badnju večer još ne blaguje, nego ostaje do Božića ili do Nove godine, kada svaki ukućanin mora pojesti po komad, jer se to drži za dobro. Mrvice se skupe i spremaju s vjerovanjem da imaju plodotvornu, a i odbojnu moć, pa se miješaju sa sjemenom za sjetvu ili raspu po vrtu, njivi ili drugim usjevima.

Bor, jelka ili krispan

Iza večere kitila se borova grančica, borovnica, jelka zvana božićno drvce, bor ili krispan. Običaj učvršćivanja krispana na stropne grede poznat je samo u sjeverozapadnom  dijelu Hrvatske i predstavlja stariji način božićnog kićenja zelenilom. Božićno drvce, jelka ili bor je tradicija na hrvatskom selu preuzeta početkom 20. stoljeća iz srednjeeuropskih gradskih kultura. Od starine najznačajnije kultno mjesto bilo je u kutu najveće zajedničke prostorije – hiže. Tu su se stavljali mali oltarići, jaslice, slike i kipovi svetaca. Od tradicijskih ukrasa to su srebrni i zlatni orasi, lančići pleteni od krep papira, razne rože, vilinska kosa i jabuke, a od licitara su dobavljeni šećerni ili salon bomboni, trešnje i ostale licitarske izrađevine.

Slavica Moslavac

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-20-prosinca-2016-ili-umjesto-blagdanske-cestitke-moslavacki-bozic-u-vrijeme-bonifacija-pavletica/

 https://quirinusportal.com/2019/12/bozic-u-vrijeme-bonifacija-pavletica-dode-medu-narod-svoj/

https://akademija-art.hr/2019/12/10/bozic-u-vrijeme-bonifacija-pavletica-ili-dode-medu-svoj-narod/

 

 

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine