X
GO

Novosti
Novosti : 100.godina Češke besede u Međuriću

Organizator: Češka beseda Međurić

Mjesto: Narodni dom Međurić

Vrijeme: 17. 1. 2020. u 16,30

Tema: 100-godina Češke besede Međurić

Izložbu priredila Slavica Moslavac, etnologinja i muzejska savjetnica

 

100-godina Češke besede Međurić

Povodom 100-te obljetnice osnivanja Češke besede u Narodnom domu u Međuriću postavljena je etnografska izložba Narodne nošnje nacionalnih manjina, autorice Slavice Moslavac.

U Međuriću je 17. siječnja 1920. godine održana osnivačka skupština udruge nazvane «Češka obec» koja 1923. mijenja ime u «Češka beseda». Prva aktivnost Češke besede bilo je predavanje u gostioni obitelji Klašterka gdje Češka beseda djeluje prvih 16 godina, do izgradnje Narodnog doma 1936. Češka je beseda bila, kao što je i danas, najvažniji nositelj kulturnog života Čeha koji su se na ove prostore počeli doseljavati 1856. godine te čije doseljavanje u  Međurić daje obilježje naseljenog mjesta.

Česi su na područje Hrvatske doseljavali u nekoliko valova i to iz različitih dijelova Češke i Moravske. Prvi doseljenički val zbio se 1825. godine kada dolaze na poziv grofa Jankovića i naseljavaju njegova imanja na području Daruvara i Pakraca, a drugi oko 1880. godine. Česi dolaze gotovo iz svih dijelova Češke i Moravske, a nešto manje iz Šleske. Osim ovih organiziranih doseljavanja, zbivala su se i manja individualna doseljavanja osobito u gradove, ali i u sela s već doseljenim češkim stanovništvom.

Promatrajući fotografije čeških kulturo-umjetničkih društava iz razdoblja između Dva svjetska rata, dakle u vrijeme kada je utemeljen najveći broj Čeških beseda kako se uglavnom nazivaju češka kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicijsku kulturu iz stare domovine, možemo zaključiti da češke besede nastupaju u nošnji čiji je naziv sačuvan do danas, a to je kyjovský kroj. Kyjov je gradić u Južnoj Moravskoj, na rječici Kyjovki poznat po folklornim manifestacijama i administrativno pripada okrugu Hodonín.

Pitanje na odgovor zašto je upravo nošnja iz Kyjova odabrana kao nošnja hrvatskih Čeha, vjerojatno nikada sa sigurnošću nećemo saznati. Uspoređivanjem izvorne kyjovske nošnje iz Moravske sa kyjovskom nošnjom hrvatskih Čeha, na prvi pogled je vidljivo da je nošnja u Hrvatskoj jednostavnija i da se neki dijelovi znatno razlikuju od izvorne nošnje. Osim toga, samo bi ženska nošnja prema izgledu odgovarala izvornoj kyjovskoj nošnji, dok muška nošnja, sa žutim hlačama do koljena i čizmama visokih sara karakteristični su za nošnju na području Južne Češke (Tábor i Jindřichův Hradec). Inače na izvornoj muškoj kyjovskoj nošnji hlače su crne boje.

U nošnji hrvatskih Čeha ne postoji sačuvana varijanta svakodnevne, radne nošnje, a nisu sačuvani niti dijelovi zimske odjeće, kao što su kabanice ili kaputi, kao niti žensko oglavlje (udate žene nosile su kapice). Iz ovoga se može zaključiti da su hrvatski Česi nosili svoju kyjovsku nošnju samo u folklornim ili nekim svečanim prigodama, kada se nastupalo na ljetnim pozornicama ili u kulturnim domovima, a nastupala je uglavnom omladina, odnosno djevojke koje nisu nosile oglavlje udate žene, već traku na glavi (stuha).

Opis kyjovske nošnje hrvatskih Čeha temelji se na nošnji Čeha iz Hercegovca i uspoređen je sa izvornom nošnjom iz Međurića, čija Češka beseda je jedina koja ima izvornu kyjovsku nošnju, koje je društvo kupilo u Češkoj oko 1975. godine.

Ženska nošnja sastoji se od bijele bluze sa širokim naškrobljenim rukavima duljine ispod lakta. Donji dio rukava je ukrašen vegetabilnim ornamentom izvezen crnim koncem, a na rubove rukava prišivena je i crna čipka širine 3 do 5 centimetara. Iznad lakta rukavi su nabrani. Vanjski dio ne razlikuje se od originala u izvedbi, već u postavljanju. Naime originalna bluza, odnosno rukávce s  rukávy su naškrobljeni. Na bluzu se u Hrvatskoj stavlja crni lajbek izvezen jednostavnim florealnim ornamentima i veže se ili crvenom trakom ili se kopčao drukerima. U izvornoj nošnji lajbek (kordulka) je izrađena od crvene svilenkaste tkanine na koju je našivena tkanina slična brokatu bijele ili zlatne boje s utkanim reljefnim ukrasima i kopča se dugmima zlatne boje. U nekim besedama u Hrvatskoj, još oko 1970. – 80. godine u Velikim Zdencima je na ženskoj nošnji bio crveni lajbek.

Kada je odjeven i lajbek, ispod vrata se stavlja bijela marama ukrašena vegetabilnim vezom na kojem prevladava crvena, crna i eventualna plava boja. Na maramu koja je u Hrvatskoj zvana límec (ovratnik) prišivena je crna čipka. Vez na maramama u Hrvatskoj je uglavnom izveden crnim koncem i jednostavniji je od onog na izvornim maramama.

Suknja je crvene boje, duga do koljena. U izvornoj varijanti je ukrašena bijelim cvjetovima u pravilnim razmacima raspoređenima po naborima (faldama), a punoću i raskoš joj dodaju tri naškrobljene podsuknje od kojih je jedna prišivena uz suknju (sukně a spodnice). U hrvatskoj varijanti  nosi se samo suknja bez podsuknji. Suknja je crvene boje, a donji rub je ukrašen sa tri paralelne vodoravne bijele linije, načinjene od svilenkaste trake širine oko jednog centimetra. Ovakve suknje su se najčešće viđale na nošnji hrvatskih Čehinja, s izuzetkom ponekih beseda čije su članice kupile tkaninu temeljne crvene boje ukrašenu sitnim šarenim cvjetićima ili bijelim točkicama. Isto tako ovdje nema pravilnih izglačanih (nafaldanih) nabora, već je na gornjem dijelu suknje načinjen porub kroz koji se provuče elastična guma. Na prednji dio suknje stavlja se pregača crne boje ukrašena vezenim cvjetnim ornamentom koji se proteže od donjeg ruba do otprilike polovice pregače. Na donji rub pregače (zástěra, fěrtoch) prišivena je bijela (ili kremasta) industrijska čipka. Izvorna pregača je obojena indigo-bojom, bogatija vezom i ornamentikom, a uz rub je prišivena čipka rađena na batiće (paličkovaná krajka). Oko struka se veže oko 5 centimetra široka industrijska traka (mašle) ukrašena krupnim šarenim cvjetovima.

Na noge se odjevaju tanke crne čarape. Danas (i u Češkoj i u Hrvatskoj) to su industrijske elastične čarape, a djevojčice (do 10 - 11 godina) su u Hrvatskoj nosile bijele elastične štrample industrijske izrade. Obuću na izvornoj nošnji predstavljaju crne čizme visokih sara koje sežu dva do tri prsta ispod koljena. U Hrvatskoj su se nosile niske crne cipele s petom visokom 3-4 centimetra, dok su djevojčice nosile crne balerinke, tzv. cvičke koje je proizvodilo češko poduzeće Baťa i koje su se za vrijeme socijalizma uvozile u SFRJ.

I konačno oglavlje, kao statusni simbol udate žene nije sačuvano na kyjovskoj ženskoj nošnji u hrvatskih Čehinja, vjerojatno iz razloga što udate češke žene u Hrvatskoj nisu u svakodnevnom životu nosile nošnju, već odjeću građanskog tipa šivanu iz industrijske tkanine. Prilikom nastupa beseda djevojčice i djevojke imale bi na glavi zavezanu tanku industrijsku ukrasnu vrpcu (najčešće jednobojnu crvenu ili ukrašenu cvjetićima).

Muška nošnja sastoji se od bijele košulje (košile), na prednjoj strani ukrašenoj jednostavim višebojnim florealnim ornamentima izvedenih tehnikom veza. Na košulju se oblači lajbek crne boje koji se kopči gumbima. Hlače su žute boje, sežu ispod koljena i vežu se pertlama od istog materijala kao i hlače. Rubovi hlača (kalhoty) uguraju se u čizme visokih sara koje sežu nešto ispod koljena ili do polovice listova. Na glavi se nosila kapa (čepice) u obliku toke, crnih stranica (izvorno vjerojatno od kratkodlakog krzna) i tjemenog dijela od žute tkanine (kao i hlače), a u sredini je za ukras prišiven crni gumb.

Posljednjih dvadesetak godina na različitim folklornim manifestacijama, plesači čeških beseda nastupaju u pojednostavljenim i stiliziranim nošnjama tako da je teško odrediti kojoj bi izvornoj nošnji i kojem bi području Češke ili Moravske te stilizirane nošnje pripadale. Ponekad se prilikom predstavljanja čeških beseda na folklornim manifestacijama navodi da plesači nastupaju u „češkim nošnjama, što je netočno, jer u osnovi ne postoji češka nošnja, isto tako kao što ne postoji niti hrvatska nošnja, već se tradicionalna odjeća označava užim regionalnim nazivima, kako u Hrvatskoj tako i Češkoj.

 

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine