X
GO

Novosti
Novosti : Dokumentarni film Zaviri ispod na HRT, 12.3 2020. u 11,10 na prvom programu

Zaviri ispod  /donje rublje i  higijena/

Etnografska izložba pod nazivom Zaviri ispod /donje rublje i higijena/ govori o nekadašnjoj zabranjenoj temi održavanja intimne čistoće tijela i donjem rublju.

Na izložbi će biti nekoliko rollupova (sa tekstovima i fotografijama)

te brojni originalni predmeti iz prošlih vremena, načinjeni od raznih materijala: pliša, pamuka, lana, čipke, flanela, markizeta, svile, satena, gipsa…kao i

umjetnička ostvarenja na zadanu temu i to od:

Želimira Šiška, Vlatke Vidiček Dam, Stipe Dragičevića, Ivane Ožetski, Zvonimira Gračana, Zorke Sever…

 Osim tradicijske originalne građe, predstavit će se i suvremeno rublje od podsuknji, kombinea, grudnjaka, korzeta, gaća, čarapa, haltera…

 

Do polovice 20. stoljeća higijenske prilike u moslavačko, posavsko, slavonsko, banovinsko, bilogorskom kraju  bile su uglavnom loše, ali su se s vremenom znatno poboljšale. Doduše, uvijek su postojale individualne razlike u higijenskim navikama od osobe do osobe, odnosno obitelji do obitelji. Doduše o higijeni, kao i o donjem rublju, ljudi nisu bili razgovorljivi, tako da i nema pouzdanih, ni posve točnih podataka. Donje rublje prisutno je kroz povijest već niz stoljeća, no, kao i sve ostalo u raslojenom društvu, bilo je privilegija onih bogatih i moćnih još prije pet tisuća godina. Donje rublje uvijek je imalo praktičnu funkciju pružanja potpore i higijene kako intimni dijelovi tijela ne bi dolazili u kontakt sa svakodnevnom odjećom i slično.

Danas je donje rublje postalo toliko raznoliko da ga možemo pronaći za bilo koju namjenu. Donje rublje u današnjem smislu javlja se  s europskim utjecajima, koncem 19. stoljeća i nije dio tradicijskog ruha. Šivani platneni grudnjaci, svileni i platneni kombinei i zimske gaće pumperice dolaze u modu tek u drugoj polovici 20. st. Podsuknje s brojnim naborima te ljetne gače s čipkama na nogavicama donijele su europljanke (Čehinje, Slovakinje, Mađarice…). 

One su osim gaća, nosile po nekoliko podsuknji od sasvim uz tijelo uskih i kratkih, do bogato ukrašenih i ubranih u pojasu koje su morale biti jako uštirkane, te dužih gaća sa čipkom koje i danas možemo vidjeti na brojnim folklornim priredbama. Ostale Hrvatice su također nosile više vrsta podsuknji, podsukljeniki, kurti, kurtica, unteroka, granjerača raznih dužina i ukrasa, jer su prigodom rada kada su se gornje rubače zadizale ili potpregnule morale vidjeti podsuknje, bar djelomično, ukrašene čipkom. Tradicijsko žensko donje rublje i to grudnjaci, korzeti, gaće, gotovo se i nije nosilo, samo u određenim prilikama ili neprilikama, kada je žena imala menstruaciju ili kako se to tada zvalo svoje stvari, te stavljala Te provlaku od lanenih krpa, vezujući ih o pojasu koji se vezivao na mašnu ili je mogao biti spojen samo na gumb. Muškarci su i po nekoliko gaća nosili zimi, ispod gornjih nešto debljih suknenih, lanenih ili plišanih hlača.

Higijena lica

Donje rublje gotovo uvijek se oblačilo na čisto oprano tijelo. A higijenska kultura odlikuje se svakodnevnim umivanjem, mnogobrojnim pranjem ruku i kupanjem. A veoma star običaj je i obredno umivanje vodom u kojoj su uronjene latice cvijeća uoči Uskrsa, točnije na Cvijetnicu ili crvene jabuke na Božić, a sve sa  željom da se postigne zdravlje, ljepota i blagostanje. U ne tako davnoj prošlosti, naši stari su higijenu održavali tako da su se svakodnevno umivali iz vedra, vedrenice ili lavora, subotom se kupali u drvenim ili metalnim koritima - veštrucima, a u ljetnim mjesecima na potočnim vodama, potocima ili zabranjenim šlajsevima. Muškarci su kosu  šišali jednom mjesečno na dužinu od dva centimetra, s razdjeljkom s lijeve strane. Tu i tamo netko je nosio i dužu kosu ispred uha, tzv. baroke. Svakodnevno su se češljali koštanim ili metalnim češljevima, a radi sjaja i lakšeg češljanja kosu su premazivali orahovim uljem, svinjskom mašću - mastjom, a ispirali u vodi iskuhanog divljeg kestena. Svaki je muškarac posjedovao i osobnu toaletnu kutiju sa špiglinom koja je sadržavala britvu, kefu za sapun i sapun, te koštani ili metalni češalj. Ponos svakog muškarca bili su zulufi zvani pokumporte, te mustači, brkovi koje su svakodnevno njegovali tako da su ih prije spavanja stavljali u brkbind, neku vrstu navlačka.

Donje rublje

Na čisto tijelo, oblačilo se i čisto i oprano rublje. Pranje rublja i tijela za Moslavce, Posavce, Bilogorce, Slavonce i Banijce je bila i potreba i zakon davno prije perilica i kupovnih sapuna. Kako su kupovni sapuni u prošlosti na selu bili rijetki i nije ih svatko mogao priuštiti, ljudi  su ga sami proizvodili luženjem (pepeo i životinjska mast), a njime se pralo i rublje i osobe. Bilo je mnogo toga čime su snalažljive žene prale sebe i svoje rublje, a nalazilo se u prirodi. Neka sredstva su danas gotovo nepoznata. Tako se iza latinskog naziva Saponaria officinalis  krije Moslavcima odavno poznata biljka sapunjača, visoka zeljasta trajnica s jakim korijenom i lijepim blijedo-ljubičastim mirisnim cvjetovima koja se u vodi pjeni odakle joj i sam naziv.

Žensko donje rublje

Žene su u prošlim vremenima ispod gornje glavne odjeće (opleća, rubače, zaslona, košulje) kasnije rekleca i drugih haljetaka, nosile do tijela košulje, košuljce, ko'šlje, untorak bez ili s kraćim rukavima, često ukrašene tek tankom obašvicom i čipkom ili vezom u vratno-prsnom predjelu, te na ivicama rukava. Bile su krojene od dva dijela platna /prednjeg i stražnjeg dijela-stana/, sa prorezima za glavu i ruke, četvrtastim ili okruglim vratnim izrezom, dužine ili do pojasa, (tada su nošene na donji dio odjeće ili su se stavljale u rubače), odnosno, mogle su biti jednodijelne košulje, dužine do koljena. Za ljetnih vrućina, žene su težačke poslove često obnašale samo u tom donjem rublju, dok su na donjem dijelu tijela imale potpregnute rubače, tako da su im se vidio nešto kraći, čipkom ukrašeno donje rublje tj. podsuknje, podsukljenke, podrubačke, podskuti, kurte ili granjerače. Podsuknje su nošene uvijek, bilo da su bile sasvim kratke i gotovo uske, druge i treće, na njih su oblačili zbog hladnoće, ili zbog izgleda, jer se ljepota ženskog tijela ogledala u širini bokova odnosno rubača.

Žene su prema ukusu sredine i mode određenoga razdoblja, da bi postigle određenu širinu i izgled, ispod suknje oblačile više raznih podsuknji. Iz istog razloga nošen je i umetak,  torba, kušak, šunderci, buragi u obliku kratke, gusto nabrane suknjice koja se opasivala oko struka, nabora često ispunjenih vunom ili drugim materijalom za povećavanje volumena. Podsuknje su mogle biti samo ubrane u pojasu i sašivene na obašvicu, koja je završavala dugim trakama kojima se opasivalo o pojasu, ali mogla je biti i krojena od 3-5 nizova volana, koji su se od pojasa prema dolje, sve više se  proširivali i kod spoja rozali, a mogli su biti spojeni užom ili širom čipkom. Ukras na podsuknjama mogao je biti ili sasvim skroman, tek uska čipka, ali mogle su biti bogato ukrašene bilo čipkom ili bijelim rupičastim vezom,  nastalim u samom tijeku tkanja kao što su sjeveromoslavačke gažve, izrezanac ili šlinga, ali i naknadno prišivenim čipkama, bilo da su heklane, štikane, necane ili tvorničke. Podsuknje su zbog lakšeg oblačenja, sprijeda imale prorez, dužine do 20 cm.

Potkošulje, kakve danas poznajemo, kao odjevni artikl, bilo da se radi u muškoj ili ženskoj varijanti, na tržištu se pojavila početkom 20. stoljeća. Industrijska revolucija, veliki strojevi koji brzo mogu proizvesti značajne količine standardizirane odjeće, stavili su ju na mapu ne pretjerano skupog, a višestruko korisnog odjevnog predmeta. Njene funkcije su raznolike i praktične. Ona čuva odjeću od prljanja i prenošenja nečistoće na glavnu odjeću, posebno onih koji su preosjetljivi da bi se stalno prali, zatim ima funkciju druge kože, najbliža je tijelu i obavija ga poput kukuljice zadržavajući toplinu blizu kože. Većina potkošulja šivana je od mekanih materijala, uglavnom pamuka, ima tanke naramenice, duboki izrez i nema rukave, gumbiće ili džepove kako se oni ne bi ocrtavali ispod odjeće. Povijest donjeg veša građanskog sloja, seže daleko u prošlost, čak do antičkog Egipta. Od tada pa sve do Srednjeg vijeka nosile su se različite vrste platna koje su sakrivala intimne dijelove. U srednjem vijeku i tijekom renesansnog razdoblja i žene i muškarci su nosili duge gaće, čije su se nogavice s vremenom skraćivale i sužavale. U XVI stoljeću se pojavljuju prvi korzeti, a počinju se nositi i  podsuknje slične krinolinama, čiji se oblik mijenjao. Tako ostaje sve do kraja XIX  i početka XX st. kada donje rublje doživljava revoluciju u inovacijama i dizajnu. Krajem XIX st. pojavljuje se kombinezon od jerseja namijenjen djeci i ženama i muškarcima. Imao je duge rukave i nogavice, kopčao se nared celom dužinom, a na stražnjici je imao „zgodan“ poklopac koji se, također kopčao na gornjoj strani. Ovaj odjevni predmet će kasnije biti podijeljen na dva dijela i u tom obliku ostaje u upotrebi i tijekom XX st.

Gaće

Tradicijske gaće kao odjevni  predmet, pojavile su se relativno kasno. Dijele se na ženske i muške. U staroj Grčkoj i Rimu, gaće, kao dio odjeće, nisu postojale. Nosile su se tunike raznih dužina, u zavisnosti od spola i statusa, noge su bile gole, a sa njima i onaj dio tijela, gdje noge počinju. Neke vrste vezica su se vezivale preko intimnih dijelova tijela, kada su golišavi sportaši ili akrobate izvodili svoje predstave, to je bilo sve. U drugim dijelovima svijeta,  siromašni ljudi često nisu imali ništa drugo od odjeće, osim neke vrste pregače, koja je spretnim vezivanjem imali funkciju današnjih gaća. U našim krajevima, dječaci su pred odlazak u školu oblačili se poput odraslih i nošnja se sastojala od dva dijela  i to: širokih gaća i košulje, zvane rubače.  Gaće su onaj dio odjeće koji se nosio neposredno na donjem dijelu tijela. Nogavice, gaćnice, su izrađivane od dvije pole platna, sezale su do gležnja, a o pojasu su bile vezane trakom, svitnjakom, zvanim tračec, ugatnjak, smuček. Ni žene nisu nosile gaće, one su veoma moderan odjevni predmet i pojavljuju se sredinom 20. stoljeća pod nazivom gaće pumperice i to u tri boje: plava, bijela i ružičasta.

Izložba Zaviri ispod, donje rublje i higijena već je bila predstavljena u Kutini, Križu, Đurđevcu, Zagrebu, Kumrovcu, Vrbovcu, Đakovu, Petrinji, Daruvaru, Novoj Kapeli i Osijeku, a bit će predstavljena i u Slavonskom Brodu, Novoj Gradišci i Sesvetama. HRT snimila je i etnografsko-dokumentarni film koji govori o nekadašnjem donjem rublju i higijeni tijela i lica.

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine