X
GO

Novosti
Novosti : Mlinovi u Kutini i okolici

Mlinovi u Kutini i okolici

Prigodom osnivanja ceha obrtnika u Kutini 1845. godine, u Protokolu  tj. Knjizi zapisnika piše da je u Kutini i okolici tada bilo sedam mlinara i jedna pekarica i to: Gondoš Jozo, Cindrić Simo, Molnar Đuro, Staidafer Franjo, Jozipović Jozo, Gecz Fabijan, Bišćan Marko i Murgić Anatonija.

Početkom 20. st. podignut je mlin koji će imati značajnu ulogu za cijelu regiju, a podižu ga Johana (Ivana) uz financijsku pomoć brata Franje Beznera i Ludvig (Ljudevit) Hafner. Naime, dok je Ludvig otišao u Ameriku zaraditi novac, ostavlja stolarsku radionicu i mlin na jedan par kamenova u vlasništvu svoje supruge Johane Hafner, a po povratku gradi velebno zdanje koje ulazi „Galeriju mlinova“.[1]

Nasljeđuje ga Rudolf, koji tragično nastrada u svojoj 34-toj godini života, pod remenjem samoga mlina, tako da upravu mlina preuzima njegova udovica Franciska. Za vrijeme Drugog svjetskog rata upravu i nasljedstvo preuzima Oskar, da bi 1945. godine nacionalizacijom, mlin prešao u društveno vlasništvo, ali ipak zadržava svoju osnovnu funkciju tj. mlinarsku proizvodnju.

Godine 1963. osniva se PIK Moslavina Kutina[2]. 1968. godine PIK Moslavina dolazi u poteškoće te se integrira sa Agrokombinatom Zagreb. Agrokombinat je udario temelje snažnijem razvoju agrara na ovom području te su izgrađena skladišta za žitarice i sušare velikog kapaciteta u Popovači što je stvorilo preduvjete daljnjem razvoju ratarske proizvodnje.[3]

1972. godine dolazi do raspada Agrokombinata na više organizacija pa se na području Kutina osnivaju OOUR Ratarstvo i Posavina - Zajednica OOUR-a, a Božjakovina  OOUR Kooperacija čini Mesoprodukt – Zajednica OOUR-a Zagreb.1976. g. OOUR Ratarstvo organizira se kao samostalno poduzeće Kutina.1978. g. dolazi do integracija tako da se formira Moslavka sa tri OOR-s i to: Ratarstvo, Kooperacija i Tvornica stočne hrane. 1980. godine OOUR TSH pripaja se OOUR-u Ratarstvo, a 1983.formira se Moslavka kao monolitna organizacija.

1985. godine Moslavci se pripajaju Moslavina - mlin sa svim svojim proizvodima i prometnim sadržajima. Od tada Moslavka ima zaokružen ciklus proizvodnje jer ratarska proizvodnja sa 90 % proizvoda završava u preradbenim kapacitetima, a na tržište izlazi sa gotovim proizvodima iz mlina, pekare i tvornice stočne hrane.

U godinama koje slijede, zbog nedovoljne modernizacije tehnologije, iako su vršene adaptacije i dogradnja čistione, linije pakiranja, dio transportnih linija, skladište gotovih proizvoda, silosa za žito i usipni koš, sve to nije bilo dovoljno da „Hafnerov“ ili kasnije Moslavina-mlin, zadovolji svoje mlinarske potrebe, a kasnije i zbog loše privatizacije dolazi do prestanaka rada, a 2008.g. i konačnog rušenja kompletnog objekata[4].

Početkom 20. stoljeća, preciznije 1908. g. najvažnije tvornice u kutinskom kotaru bili su mlinovi i ukupno ih je bilo devet i to: Ferdo Molnar i Moritz Weber imaju paromlin i pilanu, u Ludini paromlin drži Mirko Cettolo. U Stružcu paromlin ima Jakob Alstaedter koji ima i paromlin u Potoku, a u Popovači paromlin drži nasljednik Pavla Gotda. U Selištu Katoličkom prvi mlin na bezinski motor sagradio je Josip Dokupil. Neki mlinovi bili su u kombinaciji na paru i na vodu (Vidrenjak, Vlahinička i Moslavina). Mlinovi i dalje ostaju težnja bogatijih seljaka koji u mlinove ulažu svoj kapital, iako se pokazuje oskudica žitarica. Grade se novi mlinovi, pa na pr. u Kutini 1910. g. kutinski kotar ima 17 mlinova među kojima se ističe u Moslavini mlin budimpeštanske banke  „Domaenen und Terrain banke“[5].

Još jedan mlin u Kolodvorskoj ulici kod starog zidanog mosta u centru grada, bio je podignut od obitelji Hafner[6]. Mlin kao i elektrana bili su u vlasništvu Vilima Hafnera koji ga se počeo graditi 1935.g. a bio je sagrađen i u službi građanstva neposredno pred Drugi svjetski rat, a prestao je s radom poslije 2. sv. rata (1946.g.), dok je zgrada srušena sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća.[7]

 Od kutinskih mlinova treba još spomenuti mlin u Nazorovoj ulici, vlasnika Jozefa Englera koji je također prestao s radom (ali drugo zdanje još uvijek postoji!). Pored Hafnera i Englera u Kutini su radili i mlinovi Sakala u Radićevoj ulici i Hadelana na mjestu današnje kuće obitelji Folnović u Moslavačkoj ulici.

U neposrednoj blizini Kutine još su radili: u Kutinskoj Slatini mlin u vlasništvu Đure Kosa, u Repušnici paromlin vlasnika Plesingera[8], Gračenici vlasnika Bitnera, a potrebe seljaka Ciglenice - Mikleuške vlasnika Marka Manharta.

 

U gornjo jelenskom kraju prema kazivanjima i pisanim izvorima bilo je tri vodenice i dva mlina. Vodenice su bile na potocima: Jelenska i Tičarica, u vlasništvu moslavačkog vlastelinstva, obitelji – zadruzi Pleše zvana Klepale, po čemu se to mjesto i danas naziva Klepaltovo melinišće, vodenica u Kamenici obitelji Zebić, a kasnije Topolko koji je vodeničko kolo zamijenio turbinskim kolom s lopaticama na vertikalnoj osnovi, dok je za posljednjeg vlasnika Josipa Vrbana prestala s radom.

Između dva rata na potoku Jelenska, blizu kuća Čop i Zuban sagrađena je vodenica  čiji su kasnije vlasnici bili: Šandor Vujnović, Ljudevit Horvat, Alojz (Heinrich) Novotny i Josip Havliček. On je ujedno vodenicu zamijenio elektromotorom i uz mlin sagradio pilanu. A pokraj vodenice bio je sagrađen i mlin s motornim pogonom čiji je posljednji vlasnik bio Stjepan Pleše Mihov. Početkom 20. stoljeća za potrebe grada Moslavine i Podbrđa sagrađen je zidani melin na čijem se mjestu danas nalazi ribnjak.

Danas na Ilovi ne radi ni jedna vodenica. Posljednji Ketuški mlin, najamnika Rozine podmirivao je potrebe meljave stanovništva Kaniške Ive, Ciglenice, Kapilice, Malog Vukovja. Prestao je s radom 60-tih godina. Prvi mlin u selu Stupovača bio je sagrađen 1902. g. na Kaljugama, povrh sela, vlasnika Krančević Nikole. Podmirivao je potrebe meljave žita za sela: Rogožu, Brinjane, Čaire, Šartovac i radi sve do 1968.g.

 

 



[1] Fotografija objavljena u Jugoslavenskom mlinarskom listu, mlinarsko-tehničkom nedjeljnom listu za cjelokupnu mlinsku industriju u Jugoslaviji, godina 12, br. 33-34, Novi Sad, 1935. str.149.

[2] U tom periodu izvršena je komasacija i arondacija na većem dijelu općine tako da su stvorene velike površine grupirane uz autoput i željezničku prugu. Usporedo se razvijala kooperativna proizvodnja u stočarstvu i prišlo se izgradnji kapitalnih objekata, skladišta i silosa za ratarsku proizvodnju.

[3] Elaborat o programu razvoja, autora Bože Krstanovića, mr. Hakije Fazlića, Đurđe Kovačić i Josipa Božičevića, Kutina, lipanj, 1992.(rukopis u Muzeju Moslavine).

[4] Iako je Stari mlin trebao biti zaštićena industrijska baština i pročelje te zgrade trebalo  sačuvati, ...dogodilo se rušenje do temelja i na njegovom mjestu je podignut  moderni poslovno-stambeni prostor  ukupne površine oko 5400 kvadratnih metara. Kutina.hr 10.3. 2008.

[5] Mira Kolar u Kutina i Moslavina na početku 20. stoljeća (do 1918. g.) u Kutina, povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice, Kutina, 2002....str.273.

[6] U vrijeme prikupljanja dokumentacije se zvao Vilim Hafner, ali kad je počeo s radom „Mlin Vilim Hafner i sinovi“.

[7] U mlinu su se radile i druge meljave, npr. mljeo se pijesak i tako su djelomično uništeni i strojevi.

[8] U prvom listu za gospodarstvo, obrt i okolišnu trgovinu s nadnevkom 1. siječnja 1907. godine ime je „Moslavački glasnik“, a objavljenog u Vidicima kutinskim, autora Dragutina Pasarića kaže...“Parni mlin gradit će se u Repušnici. Ulazna vrata već su gotova, a navožena je već i cigla i ugašeno vapno za daljnju gradnju, samo dok nastane bolje vrijeme! Str. 49.

 
Povratak na naslovnicu
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine