Ravnica je slikaru vječna opsesija, ona je monada. Likovna intuicija pokreće najfinije misli i osjećaje, koji  navode promatrača na doživljaje. Priroda je mentis, zato ljudska duša može razumjeti  njezin govor. U njegovom slikarstvu osnovni motiv je ravnica Slavonije,  transponirana na način koji  dopušta izvjesnu maštu, bez koje uopće nema umjetnosti. Njegova slika nije odvojena od podloge krajolika čijom energijom nastavlja vibrirati. Vizualna percepcija pretvara krajolik u sličnu sliku i tako rađa vidljivu misao. Ovo Subićevo slikarstvo je rijetka pojava ako ne i jedinstvena  na prostorima Slavonije u novijem hrvatskom slikarstvu.