Prva praćka bila je  bez krute drške i rašlji,  sastavljena od male kožne torbice koja je privezana između dva duga konopa. Kod ovakvog modela streljivo se izbacuje tako da se stavi u torbicu, a spojeni konopi se zavrte snažnim zamasima oko glave nekoliko puta. U određenom trenutku jedan konop se pusti, čime se izbacuje streljivo.

Najstariji zapis o ovom hladnom oružju napisan je u Bibliji (Borba Davida i Golijata – slika za pano) oko 1000 godina pr. Kr., a opisuje događaj od nekoliko stoljeća ranije. Danas praćku najčešće koriste sportaši, a kao "oružje" koriste je pastiri, pa se spominje sve do srednjeg vijeka. U novije vrijeme pronalazak novog materijala (guma), donijet će nova rješenja u gradnji praćke i pojačati ubojitu moć suvremene praćke. Ta jednostavna naprava može biti napravljena od drvenih ili metalnih i sličnih rašlji s drškom, te u novije vrijeme gumene trake koja zatezanjem i naglim puštanjem gume izbacuje streljivo.  Dok su nekad praćke isključivo služile za lov i borbu one danas postaju igračke ili sportski rekviziti. Postoje više različitih "modela" praćki, a uglavnom se radi o raznoraznim ručnim radovima od različitih materijala.