Licitarstvo i medičarstvo su veoma stari poluseljački obrti, čak se i ne zna kad su se prvi puta pojavili. U naše krajeve su se proširili iz istočnoalpskog područja, tj. iz Njemačke i Austrije, preko sjeverozapadne Hrvatske i stigli do moslavačkog područja.
Za izradu licitarskih i medičarskih proizvoda pripremala su se bijela i medena tijesta.
Od bijelog šećernog tijesta izrađivala su se ćisla u ružičastoj i žutoj boji, konjići-rajteri, bebice, zvjezdice, torbice, pačučice, a najtipičniji i najpopularniji oblik bilo je srce. Njihova veličina mogla je varirati od sasvim malih do velikih (naručenih za posebne prilike npr. svadbe), koji su uz osobitu pažnju i zaštitu izdržali i do dvadesetak godina.
Licitarski proizvodi su se do kraja 19. stoljeća radili pomoću drvenog kalupa (negativa), ali danas su ih zamijenili metalni oblici za rezanje tijesta, zvani jednostavno kalupi.
Od medenog tijesta izrađivali su se okrugli medenjaci i pravokutne piškote – gefilteri, prodavani u paklama po pet komada.

Sastojci za izradu ovih proizvoda su slijedeći: glat brašno (einzer), šećer, med, voda, jaja, limun, voćni sirup i salakalije tj. licitarski kvasac – amonijak bikarbonat. Za medeno tijesto se odvojeno kuhao med, pa se onda dodavalo brašno. Tijesto se pripremalo u velikim drvenim koritima (nabavljenih od Roma), a brehalo – mijesilo se pomoću drvene kuhače oko pola sata, istresalo se na stol i ostavljalo da odleži do sutradan. Slijedećeg dana tijesto se premijesilo samo toliko da postane glatko, izvaljalo valjačom na debljinu pola centimetra, rezalo kalupima i peklo na nauljenom plehu, tepsiji, posipanom brašnom, na temperaturi oko 400 stupnjeva u zidanoj peći koja se ložila drvima. Nakon 10 minuta kolači su bili pečeni.
Ispečeni kolači nisu bili za prodaju već su konačan izgled dobili tek nakon bojenja i dodavanja raznih raznobojnih ukrasa, luftajza – valovnica, puževa, ružica, sličica i ogledalaca.
Licitari su koristili pet osnovnih boja: crvenu – frajrot i briljant, ružičastu, plavu, žutu, bijelu, a zelenu su dobivali miješanjem plave i žute boje. Na konjiće, jahače, bicikle, loptice, anđele, sv. Nikolu, zvijezdice dolazile su samo sličice, dok se na srce pored ogledala špigla i sličica stavljao i natpis štiklec s tekstom majčešće ljubavnog sadržaja.
Evo nekoliko primjera:
Moje srce vene
Ljubi dušo mene.
Što je mojem srcu slađe
No, kad vjerno srce nađe.
Na nebu nema zvijezde
Da sija kao ti,
Pa baš ni sunce nema
Takove svjetlosti.
|