X
GO
Novosti
Datum članka: 26.11.2020.

Etnografska kreativna radionica

Zukva, sitina, sitak, sit

 

Močvarna biljka, zukva, sit(a), sitak, sitina, (lat. Heleocharis palustris), je višegodišnja zeljasta biljka srodna travama, sa dugim rizomom, visoka do 60 cm. Stabljike su zelene, na vrhu nose cvijetove skupljene u klasice, do 2 cm. Odgovaraju joj vlažna mjesta. Pogodna je za sadnju pored vodenih površina (močvara, potoka, kanala..). Zbog čestih košnji trave i prekopavanja livada i močvara, teško ju danas  nalazimo zdravu i visoku.

U vrijeme velikih Hrvatskih zadruga, kada su na ispaše, na velike zajedničke livade, tj. na gmanja ili gemajde odlazili momci i djevojke čuvati blago (stoku), zabavali su se izradom predmeta od te močvarne trave. Najčešće su to bili stolci, stolice, košarice i kape.

Njihov vijek trajanja je bio dok su osobe bile na paši, a danas služe za scenske prikaze pojedinih običaja.

 

Slavica Moslavac

Datum članka: 9.11.2020.

Pozdrav iz Kutine

Pozdrav iz Kutine
Kutina se u povijesnim izvorima od 1256. g.  spominje pod imenom Kutejna, Kutenja,  Cotyna, Kotinna, Kotena, Kotennya, dok se u kajkavskim krajevima za dunju kaže kutina.
Druga polovica 19. stoljeća i početak 20. stoljeća bilo je vrijeme gospodarskih, tehničkih, društvenih, prometnih i raznih drugih promjena. Kutina je tada bila administrativno i gospodarsko središte Moslavine, a od 1866. i stalno kotarsko središte, trgovište sa tjednim, mjesečnim i godišnjim sajmovima. Od upravnih ustanova imala je još i oružničku i financijsku stražu, pučku školu (od 1921.godine i građansku školu). Od 1845. godine ima ceh od 129 obrtnika. U desetljećima koja slijede, broj obrtnika se udvostručio, ali obrt nije bitno izmijenio svoj karakter. On je bio vezan uz potrebe seljaka i uz preradu domaćih sirovina.  Početkom 20. stoljeća kutinski obrtnici bili su organizirani u Obrtnoj zadruzi, a u kolovozu 1908. osnovan je Savez hrvatskih obrtnika s 80 članova. U prvom upravnom odboru bili su: Ivan Bušić, Jakob Bušić, Stjepan Geroč, Ivan Golub, Miroslava Domitrović, Ferdo Mauer, Stjepan Kefelja, Mirko Šandrović i Adam Kempler.  Kutina je nakon završetka Prvog svjetskog rata, bila i dalje mala varošica sa žiteljima koji su u socijalnom smislu pripadali sitnom građanstvu s različitim zanimanjima (obrtnici, trgovci, slobodne profesije). Povezanost  stanovništva s  okolinom, širim poljoprivrednim područjem davala je osnovni pečat gospodarskom životu cijeloga kraja. Sam izgled Kutine, koji je do kraja 19. stoljeća nosio naziv i „drvena Kutina“, znatno se u to vrijeme mijenja zbog čestih požara, jer stara drvena hrastova građa je lako gorjela, te mještani prelaze na gradnju kuća od trajnijeg, slabije gorućeg materijal opeke i crijepa. To je ujedno i vrijeme kada u Kutini počinje industrijalizacija, počevši od izgradnje mlinova, Ferde Molnara i Moritz Webera, Tvornice  soda vode vlasnika Ivan Goluba, ciglane Giovani Baschera, Tvornice glinene robe  koju su sagradili 1904. tvorničari Waale-Richi comp.,1910. g. Kutinske tvornice crijepa i cigle koju je vodio Daniel Rich. U kotaru su 1905. godine radile i tri tvornice cementne robe, te se sve to moralo odraziti na građevinarstvo, odnosno na bolju izgradnju kuća. Osim obrtnika početkom 20. stoljeća, točnije 1901. bilo je i 66 trgovaca. Trgovište Kutina imalo je pravo održavanja godišnjih sajmova na dan sv. Tome i sv. Barbare. Najpoznatiji trgovac Kutine bio je S. Goldschmidt. U 1911. trgovina „Braće Goldschmidt“ je prodavala tekstilnu robu, ali i porculan, posuđe, željezo, daske i vapno i svega što je građanima Kutine bilo potrebno. Istoga tipa bila je i trgovina mješovite robe Josipa Ledetzki.

Društveni život u Kutini je početkom 20. stoljeća je bio vrlo skroman, tako da je 1907. g. gostioničar Horžinek dao sagraditi veliku dvoranu za zabave, koja je pored „ Petrovskog  proštenja“ i sajmova  bila značajno mjesto okupljanja, druženja i zabave. U 1908.g. osnovan je i Hrvatski sokol pa su se priređivale priredbe na otvorenom, a proslave su bile obilježene isticanjem narodnih tradicija i narodnih nošnji, te skupinama konjanika na lijepo odnjegovanim konjima. Žitelji Kutine voljeli su svetkovine i proslave, jer su proštenja i druga događanja, bila prilika za obilna gošćenja. Trgovci i obrtnici, a osobito licitari i medičari prodavali su na ulicama svoje proizvode, a za djecu veliko veselje bilo je ušećereno voće, sitni kolačići, dok su mladi bili darivani licitarskim srcima. Za vrijeme svetkovina, žongleri i putujući glumci smještali su se sa svojim rekvizitima za predstave po mostovima i sajmišnim poljima. To je u Kutini bilo u današnjoj Kolodvorskoj ulici, s desne strane od ciglenog mosta, pa sve do ulice Petra Krešimira IV, zatim u Matoševoj ulici na mjestu starog sajmišta gdje je 1954. sagrađen današnji Dom zdravlja. Katolička crkva je imala značajnu ulogu u životu naroda. Župnik u Kutini bio je od 1901. do 1921. Mato Lovadenić, koji je imenovan od nadbiskupa, začasnim prisjednikom nadbiskupskog konsistorija. U prisustvu brojnih pučana, (mnogi u narodnim nošnjama), 1907. g. posvećeno je i novo crkveno zvono, a Kutinjanin Gustav Baron, zagrebački kanonik  i dekan Bogoslovnog fakulteta i veliki dobrotvor, pobrinuo se da pjevanje u crkvi bude po crkvenim propisima, tj. Vatikanskom koralu, po čemu je Kutina bila prva crkva u Hrvatskoj. U Kutini je 1890. osnovano i pjevačko društvo „Moslavac“, a 1904. i tamburaško koje je svake godine priređivalo glazbeni program. Pedesetih godina Kutina je imala jedan od najkvalitetnijih pjevačkih i tamburaških zborova koje je vodio dr. Dragutin Raljušić.

 Slavica Moslavac, voditeljica etnografskog odjela

Datum članka: 28.10.2020.

Sisvete, Sesvete ili Svi sveti

Dan sjećanja na pokojne,

Sisvete, Sesvete ili Svi sveti

Stranica 5 od 26 Stranica. Prethodna [2][3][4][5][6][7] Sljedeća
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine