X
GO
Novosti
Datum članka: 29.12.2020.

Nova godina, 2021.

Nova godina danas i u davnini

 

Nova godina nije se svuda i oduvijek slavila na dan 1. siječnja. U

U starom ratarskom kultu plodnosti i obnavljanja bilja, proslava Nove godine bila je vezana uz ideju smrti ili sna zemlje i njenog ponovnog buđenja. Slavila se obično na početku agrarne sezone, kad se vraćala vegetacija na zemlju i započinjali poljski radovi. Slične proslave priređivane su i u jesen poslije ubrane ljetine, to jest u dane proljetne i jesenske ravnodnevnice.

Egipćani su 1. siječnja slavili dolazak božice Izide na zemlju, a Novu godinu 12. lipnja, uz poplavu Nila koja je donosila obnovu vegetacije spaljene tijekom dugih ljetnih mjeseci.

Stari su Hetiti slavili Novu godinu zimi prilikom svečanosti zrnja, tjerajući pritom zle duhove i demone iz svojih hramova. Svečanost Nove godine spominje se u analima Hetitskog kralja Mursila II (1347-1320) p. n. e. kao svečanost obnavljanja života.

Stari Babilonci slavili su Novu godinu deset dana, od 15. do 25. ožujka. Tada su svojem glavnom bogu Marduku prinosili darove i žrtve, noseći njegov kip u svečanoj procesiji kroz Babilon.

U Ateni slavila se proljetna Nova godina  - Antesterije. A Rimljani su je veličali dva puta. Prvi put u Saturnalijama, u kojima su od starine u prosincu slavili završetak godine, zimsko mrtvilo, te neplodnost zemlje. Svečanosti su dobile ime po Saturnu, bogu sjetve i usjeva. Druga rimska proslava Nove godine padala je u proljeće, na početak ožujka, kada su slavili Annu Perennu, božicu nove agrarne godine i uskrsnuće Atisa, boga vegetacije.

Poslije kalendarske reforme koju je proveo Julije Cezar, kao prvi dan u novoj godini slavio se u Rimu 1. januar, nazvan tako po Janusu, bogu svakog početka i promjene. Kalendarsko računanje godine 1. siječnja u zapadnoj Europi uvedeno je tek početkom 12. stoljeća.

Kršćanstvo je dugo zaziralo od slavljenja prvo siječanjske nove godine kao od poganskog običaja, te su se u srednjem vijeku za početak godine uzimali kršćanski blagdani Blagovijest (25.III.) ili Božić (25.XII.), a tek od 12. stoljeća crkva prihvaća 1. siječnja kao početak sunčane godine, a crkvena (liturgijska) godina broji se od prve nedjelje adventa (između 27.XI. i 3.XII.).

I danas je prigodom proslave Nove godine sačuvano još dosta tragova iz starih pretkršćanskih vremena. Poznato je da se u Silvesterskoj noći talilo olovo, rastaljeno sipalo u hladnu vodu i da se prema dobivenim oblicima čitala sudbina buduće Nove godine. A svoju buduću sudbinu mogao je saznati onaj tko bi u novogodišnjoj noći na otvorenom oko sebe opisao – krug.

Isto tako poznat je običaj, da su djevojke oguljene, neprekinute ljuske od jabuke bacale sebi iza leđa, i prema tome, kakvi oblici slova nastanu kad ljuska padne na pod, nagađaju početno slovo imena budućeg supruga.

U Tiringiji u Njemačkoj seljaci su grabili u noći između Stare i Nove godine vodu iz seoskog bunara, te je čuvali kao svetu vodu koja donosi sreću. U Francuskoj je još i danas sačuvan običaj, koji potječe od starih Rimljana, da se u Novoj godini znanci i prijatelji posjećuju i darivaju. Mnogi drže da će cijelu godinu imati pun novčanik novca, ako ljusku od silvesterskog šarana stave u njega ili ako je pojedu.

Zanimljiv je običaj u Rusiji, da se ljudi na Novu godinu, kada se susretnu, međusobno pobrate grleći se i cjelivajući. A u sjevernoj Americi, ukućani ostavljaju otvorena vrata svojih kuća, da pokažu kako rado primaju za gosta toga dana svakoga tko im hoće doći.

Stari Slaveni nisu za blagovanje Nove godine jeli perad, jer prema vjerovanju, perad ima krila kojima bi mogla odletjeti i sreća buduće godine. Gošćenja su bila veoma svečana i obilna uz lomljenje pšenične pogače, a vatru na ognjištu nisu smjeli nipošto ugasiti.

 

Nova godina u Moslavini

 

Za Staru godinu ili Staro leto, tj. na zadnji dan u godini, u Moslavini su obično navečer u nekoj većoj prostoriji napravili zabavu koju bi zvali kolo. Tu su se mladi sastajali da veselo proslave Staru i dočekaju Novu godinu. Naročito su pazili da ne ostave viseća ili razapeta uža jer bi po njima došle nevolje. Važnim se smatrao i prvi susret na Novu godinu: muškarac, osobito mlađi donosio je sreću, a žena, naročito stara, nesreću.

Na Novu godinu rano bi ustajali, tako da bi bili orni i cijele godine. Sve  poslove koje su obavljali morali su činiti vrlo brzo (frčno).

Prilikom bacanja jabuke u bunar kazalo se: «Daj nam Bog zdravlja, kak je i ta jabuka zdrava». A prilikom umivanja, u drveno korito pored jabuke, stavljao se i novac, zbog zdravlja, jedrine u obrazima i bogatstva. No, jabuka se nipošto nije smjela pojesti jer bi dotičnik dobio čireve.

Nova godina pored Sv. Nikole je osobito drag blagdan, ne samo za djecu već i za odrasle, jer to je vrijeme darivanja. «U kršćanskom tumačenju, međusobnim darivanjem ljudi nasljeđuju temeljnu božićnu gestu. Ne dariva  samo čovjek čovjeka, odrasli djecu ili odrasle, nego su moguća darivanja životinja ili objekata, poput bunara i vode od strane ljudi, što je sve bilo poznato u našoj hrvatskoj tradicijskoj kulturi.»

Rimljani su prvi uveli običaj da se na taj dan darivaju djeca i prijatelji. Zašto? Kada se čovjek prestao baviti lovom i postao zemljoradnik, provodio je duge ljetne mjesecu u sakupljanju ljetine i pripremanju zaliha hrane za zimu. Kad bi zima prevalila polovicu, a Nova godina i Novo leto bili na pomolu, čovjek bi otvarao ostave sa zalihama hrane i priređivao proslave s gošćenjem i diobom poklona. Darovi su tada bili u hrani, pa iako se danas više ne daruje hrana, običaj je ostao!

           

 

 

 

 

Datum članka: 22.12.2020.

Tri knjige Slavice Moslavac

Tri knjige Slavice Moslavac u 2020. g.

Tijekom 2020. godine Slavica Moslavac izdala je tri knjige posvećene Baki Mari-počimalji KUD-a Seljačka sloga iz Kutine, druga govori o djelatnosti KUD-u Jelenčanka iz Gornje Jelenske i treća je monografiju koja zaokružuje istraživanje materijalne i nematerijalne baštine Moslavine, Hrvatske Posavine, Banovine i Bilogore.

  1. Promocija knjige o baki Mari, Bila jedna djevojčica, Etno kuća u Crkvenoj ulici u Kutini, 7. 7. 2020. u 19,00 sati

 

Cijeli život Marije Lenart, od milja zvana Baka Mara vezan je za promidžbu tradicijske pjesme, plesa i narodnog veselja. Danas, iako u poodmaklim godinama (87. godina!)

još uvijek ne miruje, ne povlači se i vrlo je aktivna te ne možemo zamislili nastup KUD- a „Seljačka sloga“ iz Kutinskog sela iz Kutine bez nadaleko prepoznatljive, čak možemo reći brendirane pjesme s počimaljom bakom Marom, koja svojom osobnošću, načinom i doživljajem glazbe pridonosi posebnosti izvedbe pojedinog napjeva. Nisu uvijek iste pjesme bile aktualne, već su se one tijekom vremena mijenjale, dograđivale, a u suradnji s drugim pjevačima i kazivačima obnavljale tako da su pjevači i pjevačice iz Kutinskog sela u svoju riznicu napjeva uspjeli sakupiti ne mali broj naslova, pa su za buduća pokoljenja izdali čak tri nosača zvuka pod nazivima: Moslavino, lijep si kraju /30/; Išel je dragi dragoj spat /16/i Kada sam tebi došao /13/. Tekstove o Baki Mari napisale su Vesna Tomljenović, Ljerka Jevremović i Slavica Moslavac.

 

  1. Promocija knjige „Sjajna zvijezdo usred Moslavine“ u Gornjoj Jelenskoj, 25.9.2020. u 18,00 sati

Knjiga „Zvijezdo sjajna usred Moslavine“, autorice Slavice Moslavac, na 60-tak stranica fotografijama i tekstom, govori o kraju i ljudima, o vrijednim prenositeljima tradicijske baštine, aktivnim članovima KUD-a „Jelenčanka“ iz Gornje Jelenske, koji djeluju tek desetak godina.

Udruga "Ivanje" Gornja Jelenska osnovana je 26.5.2006. g. a imala je cilj promovirati Gornju Jelensku na kulturnom, povijesnom, znanstvenom, sportskom, umjetničkom i drugim područjima, kroz proslave i obilježavanja značajnih datuma i obljetnica vezanih za povijest i tradiciju samoga mjesta. Zatim trebala je organizirati predavanja i tribine s ciljem obrazovanja stanovništva kojima se unapređuje društveni, gospodarski i kulturni život, kao što su sportske aktivnosti mladeži i odraslih, radne akcije na uređenju sela, njegovanje starih tradicijskih zanata i dr. Uloga joj je i da kontaktira i održava vezu s Jelenčanima širom Hrvatske i inozemstva, razvija suradnju i održava vezu s udrugama iz Delnica i ostalim srodnim udrugama na području Republike Hrvatske.

Tijekom vremena stvorila se želja Jelenčana da se ožive i brojni tradicijski običaji, narodno ruho, pjesma i ples pa su 17. 4. 2010., a povodom obilježavanja 300. godišnjice dolaska Delničana u Gornju Jelensku na inicijativu Ksenije Tomac Špoljarić, osnovali kulturno umjetničko društvo „Jelenčanka“. Ideja da se osnuje KUD postojala je i ranije, a njezina realizacija krenula je 1. veljače 2010. kada je održan prvi radni sastanak i odmah se pod stručnim voditeljstvom Katice Tomac krenulo i s plesnim i tamburaškim probama.

KUD Jelenčanka okuplja preko 50-ak aktivnih plesača, pjevača i tamburaša te 15-ak djece. Brigu o KUD-u vode predsjednica KUD-a (svih 10 godina) Ksenija Tomac   Špoljarić, tajnica Nevenka Kundrata Carek. Kada je riječ o programu rada, osim moslavačkih napjeva i kola, rado izvode običaje, pjesme i kola iz susjednih krajeva od bilogorskih, međimurskih, slavonskih do gorskokotarskih, točnije delničkih, a od običaja rado izvode moslavačke svadbene običaje. Gornja Jelenska ima i svoju glazbenu baštinu. Pjevalo se kod napornog rada ili zajedničkog druženja na čehanju perja, sijelima, prelima i prigodom ostalih težačkih radnji. Pjesma se čula s pašnjaka, livada i polja a po napjevima počimalja znalo se odakle se čuje pjev s: Vaplenice, Lajničke, Repušnjaka, Paklenice, Jaruga, s Mikulčinove ograde, Oškrtova, Murvinskog jarka, od Trnaka, pod Kalčenicom i mnogih drugih mjesta. Pjevalo se po danu, predvečerje i naravno, najveseliji i najuporniji i pred zoru. Pjevalo se u kolu gdje su djeca trčkarala oko odraslih više smetajući nego učeći, ali s vremenom usvajajući i prenoseći stečena iskustva na nove naraštaje.

Tijekom desetogodišnjeg razdoblja KUD je postigao zapažene rezultate rada te je od stručnih komisija bio izabran da predstavlja moslavački kraj na brojnim smotrama kao što su Vinkovačke jeseni (2013.), a veliko zadovoljstvo i osobita čast bilo je sudjelovati na 50. Vinkovačkim jesenima 2015. godine, 2016. na Đakovačkim vezovima te više puta u Delnicama na Međunarodnoj smotri. Pjevačka skupina KUD-a predstavila se u Metkoviću na smotri „Na Neretvu misečina pala“. Sudjelovali su u Čakovcu na Smotri koreografskog folklora 2014. g., zatim u brojnim gradovima kao što je bilo predstavljanje u Dubrovniku, Šibeniku, Omišu, Zagrebu, Gospiću, Perušiću, Prelogu, Križevcima, Makarskoj, Pakoštanima, Novigradu Podravskom, Petrinji, Požegi, Zadobarju, Novigradu Istarskom, Prelogu, Pleternici, Posavskim Bregima…, a od inozemnih turneja svakako treba izdvojiti odlazak na festival u Grčku 2015. g. i Bosnu i Hercegovinu i to u Vitez 2014. i Ramu 2019. godine. Nikako se ne treba zaboraviti sudjelovanje na brojnim događanjima i u susjednim mjestima: Voloderske jeseni u Voloderu, Izbor najljepšeg para u Osekovu, Marijanske svečanosti u Potoku, Repušnički susreti u Repušnici, Proljeće u Šartovcu. U Popovaču su pozivani na razna društvena i politička događanja. Sudjelovali su na manifestaciji Proljeće u Popovači ali i održavali samostalne božićne koncerte. Osobita važnost pridaje se i svim smotrama koje se održavaju u Kutini od pjevačkih, dječjih i folklornih za odrasle do Županijske smotre u Martinskoj Vesi.

Za prepoznatljivost KUD-a važne su primjerene i uređene narodne nošnje, a u brojnim povorkama važnu ulogu imaju i barjaktari. Prvi barjak izradila je Renata Pleše, a drugi Ruža Marinić koja zajedno s Ivanom Barbarić vodi brigu o usklađenosti i uređenosti folklornog kostima. Početni sponzorski impuls 2010. prva je uručila Melissa Grüne.

                                                                

  1. Promocija monografije i životnog djela „Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju“, autorice Slavica Moslavac, Muzej Moslavine Kutina, 30.11.2020. u 13,00 sati u MMK, samo za medije; na TV Laudato u Zagrebu bila je promocija 23. 9. 2020., voditelja Đure Vidmarovića; na Radio Moslavini 4.12.,2020.  i Radio Ivanić Gradu 1.12. 2020. godine.

 

U Muzeju Moslavine Kutina na konferenciji za novinare predstavljena je knjiga „Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju“, autorice i muzejske savjetnice Slavice Moslavac. Riječ je o kapitalnom djelu kojim povjesničarka i etnologinja, voditeljica Etnografskog odjela Muzeja Moslavine Slavica Moslavac obilježava 40. godina rada i odlazak u zasluženu mirovinu.

Životno djelo autorice predstavila je ravnateljica Muzeja Jasmina Uroda Kutlić. „U svom radu Slavica Moslavac istraživala je Moslavinu, Bilogoru, Hrvatsku Posavinu, Banovinu i Zapadnu Slavoniju. Objavila je niz popularnih članaka, publikacija, stručnih tekstova, kataloga, priručnika, razglednica i etnografskih mapa. Velik dio vremena posvetila je izučavanju folklornog i građanskog kostima Moslavine, ali i nacionalnih manjina u Sisačko-moslavačkoj županiji. Izučavala je i tradicijsku arhitekturu Kutine, Moslavine i Posavine, te glazbenu baštinu sjeverozapadne Hrvatske.“ – istaknula je ravnateljica Muzeja Moslavine dodavši kako ovo djelo ostaje u nasljeđe budućim naraštajima za nastavak istraživanja i očuvanja narodnog blaga kojeg je Slavica očuvala i promovirala.

Pet uglednih stručnjaka - recenzenata napisalo je svoje viđenje ove monografije i smatraju da ima izuzetnu vrijednost objedinjavanja na jednom mjestu i to: dr. sc. Tvrtko Zebec, Božica Brkan, prof., Josip Forjan, prof., Ivica Ivanković, prof. i Tatjana Brlek, prof.  Etnografski zapisi po Moslavini govore nam dakle o materijalnoj i duhovnoj ostavštini Moslavine i šireg zavičaja, o obredima i običajima kroz godinu, naslijeđenoj baštini iz prošlosti, ali i trajnim vrijednostima koje se održavaju i danas.

Tijekom 40-godišnjeg rada i istraživanja Moslavine, Hrvatske Posavine, Bilogore, Banovine i Poilovlja etnologinja Muzeja Moslavine Kutina, Slavica Moslavac, priredila je niz samostalnih i skupnih izložbi, obradila brojne teme vezane za stanovanje, život u obiteljskim hrvatskim zadrugama, obrede i običaje koji su se održali i koji su opstali i danas usprkos informatizaciji, modernizaciji i novim tehnologijama. Stoga se ukazala potreba, prije odlaska u mirovinu 1.1.2021., objediniti u cjelovitu monografiju pod nazivom Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju /kraj, ljudi, običaji/ veći dio svojih istraživanja ovog područja podijelivši ga u nekoliko cjelina.

„Dakle, Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju predstavljaju veći dio moga istraživanja, od izučavanja arhivske građe, traženja podatka u literaturi, obilazaka brojnih kazivača tj. dobrih i dragih ljudi koji su mi pomagali u nesebičnom davanju informacija kao i darivanju etnografskih predmeta. Moram naglasiti da monografije ne bi ni bilo da me pet godina nisu nagovarali gospodin Josip Gobac i ljubiteljica tradicijskih vrijednosti i književnica, uporna gospođa Božica Brkan.  Oni su između ostalog rekli da …“ sav moj rad nije dovoljan ako nije objedinjen u jednoj monografiji, te mora predstavljati bazu budućim istraživačima i zaljubljenicima u etnografsku baštinu ovog dijela centralne Hrvatske“– rekla je na promociji za medije autorica Slavica Moslavac dodavši kako će i dalje raditi na očuvanju i promociji narodne i tradicijske baštine Moslavine i šireg zavičaja.

Slavici Moslavac čestitao je i zahvalio i gradonačelnik grada Kutine Zlatko Babić: „Velika je stvar za nas u Kutini, Muzeju i Moslavini to što imamo takve ljude poput Slavice koja širi i prezentira naše bogatstvo. Drago mi je da je to sve objedinjeno i zapisano jer na taj način trajno će ostati sačuvano. Nažalost, sada smo u vremenu kada je malo teže prezentirati ovako djelo te nismo na pravi način, velikom promocijom, mogli mu dati značaj, ali nadam se da će ponovno biti organizirane i naše Smotre folklora, kao i drugi značajni događaji, gdje ćemo se sigurno osvrnuti i na ovo djelo.“ Naslovnicom monografije pod nazivom „Priče iz medaljona“, umjetnice Mirjane Pavetić željelo se prezentirati istražene teme sažete u cvjetnom predlošku, a razgranate grančice s medaljonima – teme koje su zastupljene. Monografija sadržava 336 stranica, oko 700 povijesnih crno-bijelih i fotografija u boji, karata, crteža, vinjeta,  notnih zapisa pjesama i kola.

Monografija ima tvrdi uvez i može biti vrijedan dar stručnjacima etnolozima, folkloristima, prijateljima, poslovnim partnerima i drugim zaljubljenicima u baštinu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Datum članka: 18.12.2020.

Otvorenje arheološke izložbe „Srednjovjekovne utvrde Moslavine“

Jučer je u Muzeju Moslavine Kutina otvorena arheološka izložba „Srednjovjekovne utvrde Moslavine“. Zbog cjelokupne situacije vezane uz COVID-19 otvorenje je održano on-line poštujući sve propisane mjere.
Putem video linka pratiteljima su se obratili ravnateljica MMK Jasmina Uroda Kutlić, arheolog Petar Sekulić (Hrvatski restauratorski zavod), autor izložbe Antonio Džaja i gradonačelnik grada Kutine Zlatko Babić. Pozdravili su sve prisutne i dali kratki osvrt na arheološka istraživanja vezana uz srednjovjekovne utvrde na području Moslavine.
Arheološka izložba Muzeja Moslavine Kutina, u partnerstvu s Hrvatskim restauratorskim zavodom, predstavlja srednjovjekovne utvrde Moslavine i nalaze s nekih od njih koje je Muzej prikupio tijekom 60 godina postojanja

Stranica 6 od 23 Stranica. Prethodna [3][4][5][6][7][8] Sljedeća
Podaci

Osnivač: Grad Kutina 
Godina osnutka: 1960.
Vrsta muzeja: opći - zavičajni 
Prostor muzeja: 230 m2 
Sastavni dio muzeja: 
Galerija Muzeja Moslavine