Arheološki odjel Muzeja Moslavine Kutina započeo je s radom 1963. g. nizom probnih i sondažnih istraživanja, koja su rezultirala bogatim pokretnim arheološkim materijalom na temelju kojega se mogu rekonstruirati neki aspekti života na širem području Moslavine u razdoblju od kasnog neolitika, preko bakrenog, brončanog i željeznog doba, antike (rimskog razdoblja) do kasnog srednjeg vijeka (XII – XVI st.). Prvi izložbeni postav arheološke zbirke otvoren je 1971.g., a sadržavao je predmete sa sljedećih lokaliteta: Mikleuška – Gradina Marić; Tomašica – Ravnice; Donja Paklenica; Voloder – Voloderski Bregi (pretpovijest); Okešinec; Hercegovac (antika); Garić-grad; Kutina – Plovdin-grad i Turski stol; Tomašica – Gradište , te Sokolovac. Upotpunjavanje arheološke zbirke nastavljeno je sustavnim arheološkim istraživanjima na nekoliko lokaliteta: Garić- grad (1968. – 1972.); Gradina Marić u Mikleuškoj (1964.; 1990. i 1995.): Ciglenice u Osekovu (u tijeku) i Kutinska lipa u Kutini.
Ivan Kukulejvić Sakcinski 1873.g. u svom djelu Panonija Rimska spominje dva arheološka nalazišta: Ciglenice u Osekovu i Kutinsku lipu, u kontekstu rimske putne mreže, a 1892. godine izvršeno je prvo arheološko istraživanje Kutinske lipe – tada je Kutina imala povjerenika Arheološkog (tada Narodnog) muzeja u Zagrebu. O ostacima srednjovjekovnog graditeljstva u Moslavini pisao je i naš poznati povjesničar i utemeljitelj konzervatorske službe u Hrvatskoj, Gjuro Szabo – u djelu: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji on piše o Garić-gradu, Moslavina-gradu, Kraljevoj Velikoj, Kutini, Plovdin-gradu… I arheolozi Arheološkog muzeja u Zagrebu povremeno su obilazili naš teren i otkrili više nalazišta (Ivica Degmedžić, Branka Vikić i Aleksandra Faber). Neposredno prije osnivanja Muzeja u Kutini, 50-tih godina 20. st. početna arheološka istraživanja u Kutini (na Aušovu i Plovdin-gradu) izvršio je Ante Glavičić. U projekt revitalizacije Garić-grada (1968. – 1971.g.), koji je obuhvatio arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove, ispred Muzeja Moslavine (Dragica Iveković), bili su uključeni i: Povijesni muzej Hrvatske (Milan Kruhek) i restauratorski zavod Hrvatske (Ivo Maroević). Godine 1976. rekognosciranjem je otkriven pretpovijesni lokalitet na položaju Osušak u Kaniškoj Ivi. Arheološkim istraživanjem pod vodstvom prof. dr. Stojana Dimitrijevića 1978.g. utvrđeno je da se radi o naselju Korenovske kulture na starčevačkom stratumu. Regulacijom Ilove 1979.g. presječeno je naselje Korenovske kulture na položaju Berek u Tomašici. Naknadnu obradu nalazišta i materijala izvršio je prof. dr, Aleksandar Durman (83 zemuničke jame i bogata linearno-trakasta keramika). Nekoliko značajnih arheoloških nalazišta na području Moslavine otkriveno je i tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na trasi plinovoda Kutina – Virovitica, koje je vodio Nenad Holbl (AMZ).Na istraživanju Gradine Marić u Mikleuškoj 1990. g. bili su angažirani članovi arheološke sekcije Muzejskog društva sjeverozapadne Hrvatske (arheolozi iz Bjelovara, Sesveta i Čazme), a voditeljica istraživanja je bila Marina Šimek iz Varaždina. U novije vrijeme o zaštiti arheološke baštine brine i konzervatorska služba Ministarstva kulture (Amelio Vekić, Zoran Wiewgh, Ivana Miletić). Nekoliko lokaliteta upisano je u Registar kulturnih dobara RH (Ciglenice, Kutinska lipa, Gradina Marić…)
Prvi stalni arheološki postav u Muzeju Moslavine otvoren je 1970.g.; a od tada do danas nekoliko puta je promijenjen, uglavnom zbog prilagodbi izložbenom prostoru. Arheološka građa raspoređena je u tri zbirke: Zbirka pretpovijesti, Zbirka antike i Zbirka srednjega vijeka.