X
GO

Galerijski odjel

Muzej Moslavine Kutina do 1972. godine prikupio je respektabilan broj vrijednih umjetničkih djela te se tako pokazala potreba za formiranjem Galerijskog odjela. Godine 1983. palača obitelji Ausch, iz razdoblja historicizma, dodijeljena je od Skupštine općine Kutina na trajno korištenje Galeriji Muzeja Moslavine Kutina. Danas Galerijski odjel broji četiri zbirke: Zbirka akademskog stvaralaštva, Zbirka amaterskog stvaralaštva, Zbirka Ivana Milata i Zbirka crteža Ivana Branka Imrovića. U navedenim zbirkama raspoređeni su radovi u brojnim u tehnikama: ulja na platnu, akvareli, grafike, crteži, pastel, skulptura itd. Nju su značajno obogatili svojim donacijama Ivan Milat, Miroslav Šutej, obitelj Zorke Sever, obitelj Rudolfa Donassya i Anton Cetín. Djela su po svome stilsko poetskom izričaju i tematskom pristupu heterogena a sadržaj zbirki je odraz širine zbirnog fonda galerije. Zbirka predstavlja presjek moderne hrvatske umjetnosti 20. stoljeća sa značajnim enciklopedijskim imenima: Joso Bužan, Marino Tartaglia, Ferdinand Kulmer, Kosta Angeli Radovani, Branko Ružić, Ivan Lovrenčić, Ivo Vojvodić, Sava Šumanović, Zlatko Kauzlarić Atač, Mersad Berber, Božidar Jakac, Slava Gvozdić, Kruno Bošnjak, Stipe Sikirica, Boris Dogan, Ivo Kalina, Mato Jurković, Cata Ribar Dujšin, Davorin Radić, Ivan Branko Imrović, Vladimir Meglić, itd . Sva ova navedena imena, i još mnogo drugih, zastupljena su u Stalnom postavu koji se s vremenom blago mijenja i obogaćuje. Značajke Stalnog postava su dinamičnost, raznovrsnost medijsko likovnih pristupa, što nosi u sebi povijesno estetske vrijednosti umjetnosti 20. i početka 21. stoljeća.

 

Voditeljica odjela: kustosica Jelena Batinić, prof.

Odjeli
ArheološkiArheološki

Arheološki

EtnografskiEtnografski

Etnografski

GalerijskiGalerijski

Galerijski

Kulturno - povijesniKulturno - povijesni

Kulturno - povijesni



 

Branko Ružić, Romobil
1958. g., bronca, 250 x 180 mm


Branko Ružić je akademski kipar (Slavonski Brod, 1919 - Zagreb, 1997). Diplomirao je kiparstvo i slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji, gdje je kasnije bio i profesor. Radio je skulpture u različitim tehnikama (drvu, bronci, gipsu, bakrenom limu, terakoti, kamenu i papiru). Sažetim formama, sugestivnim profilacijama i arhitektonskim volumenima u kojima predvladava opće nad pojedinačnim priključio se obnoviteljskoj struji hrvatskog kiparstva 50-ih godina.



Motivi Ružićevih skulptura raznovrsni su: figure, portreti, nizovi, skupine, živa i neživa priroda. Karakteriziraju ga jednostavnost i monumentalnost, a katkad i specifične deformacije koje nose nit humora i ironije. Figuralnu tematiku obnavlja u skladu s iskustvima svoga vremena. Kipara ovdje zanima i volumen i prostor. Figura je postavljena tako da u unutrašnjosti nastaje prostor te se tako afirmira lakoća pokreta koji je zaustavljen u trenutku napetosti ravnoteže. Površina kipića je nemirna, zbog čega nastaje zanimljiva igra svjetlosti.,