Prvi znanstveni i istraživački radovi na etnografskoj zbirci Muzeja Moslavine Kutina započeli su 1962. godine, a 1963. postavljena je i prva stalna postava u potkrovlju južnog krila muzeja pod stručnim vodstvom etnologinje gđe. Nade Gjetvaj iz Etnografskog muzeja iz Zagreba. Prostor istraživanja osim Moslavine obuhvaća i susjedne krajeve hrvatske Posavine, novljanske Posavine, zapadne Slavonije i Bilogore. Danas je stalni etnografski postav izložen u prizemlju južnog dijela Muzeja, smješten u nekoliko prostorija te razdijeljen na više tematskih cjelina: arhitektura i okućnice, uzgoj i prerada žitarica, Lonjsko polje i moslavačko vinogorje, lončarstvo, unutrašnje uređenje, narodne nošnje, oglavlja i nakit, duhovna kultura (Božić, Uskrs, Ivanje, Jurjevo), dječje igračke i glazbala.
Stalni postav sadržava originalne predmete od tekstila, drveta, gline, metala i slame nastalih tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, brojne izvorne fotografije ili njihove rekonstrukcije, makete i karte cijelog moslavačkog područja. Najveći broj predmeta od lanenog i konopljinog platna, vune i sukna sakupljen je prilikom osnivanja Etnografske zbirke 1963. godine, dok su ostali predmeti tijekom kasnijeg perioda sakupljani otkupom ili darivanjem.
Etnografska građa raspoređena je u sedam zbirki:
Zbirka tradicijske odjeće, obuće i nakita te Zbirka oglavlja smatraju se najvrednijim zbirkama Etnografskog odjela, a sastoje se od dječje muške i ženske, radne i blagdanske nošnje, djevojačkih oglavlja (parte, vijenci), oglavlja muškaraca i udatih žena (šešira – škrljaka, šubara, ženskih marama – peča, kapica – poculica…), crvenih kraluža, belih sekanaca, srebrnih škuda, struka, ranih pantlika, mašni i tradicijske i poseljačene obuće, od opanaka remenjaša, skipetnjaka, cipela, čizama, kaljača i klompi.
Zbirka tekstila sadrži predmete izrađene od lana, konoplje, pamuka i drugog tvorničkog materijala, često bogato ukrašenih pamukom (pismom), vunom i svilom nastalih ili u samom tijeku tkanja (naopački prijebor, na daščicu, u zev, vutlak ili vutlek, gažva) ili vezenih (pečkim, plosnim, kosovskim, ovijencom), te šlinganjem. Zbirku sačinjavaju: plahte, jastučnice, ručnici, zidnjaci, tabletići, torbe i ukrasne trake za pokućstvo.
Zbirka lončarskih proizvoda sadrži glineno posuđe – tegle, zdele, peharčeke, stucke, krugle, ćupove, barilce, tiganjke, maslenjače, pećnjake, cedilke, sirnice i drugo posuđe upotrebljavano u tradicionalnim seoskim domaćinstvima kutinske okolice.
Zbirka razglednica sastoji se od crno bijelih i razglednica u boji nastalih krajem 19. i tijekom 20. stoljeća. Sadrži razglednice mjesta Kutine, Popovače, Križa, Ivanić Grada, Kloštar Ivanića, Ludine, Garešnice, Čazme, Lipovljana i drugih manjih mjesta. Zbirka sadržava i razglednice s folklornim motivima, osobito narodnih nošnji te motivima Lonjskog polja.
Zbirka pisanica sadrži pisanice od ljuske jajeta (kokoši, guske, prepelice i noja). Ukrašene su tehnikama risanja voskom u jednoj ili više boja, akrilnim bojama, faksimilirane zeljastim biljem, oplitane vunicom, koncem i špagom, licitarskim tijestom i najnovijom salvetnom tehnikom. Motivi na pisanicama su različiti ,od sasvim jednostavnih geometrijskih koji se sastoje od: točkica, valovnica, prugica, kružića, križeva, svastika, do stilizacije cvjetnih i animalnih motiva. Na pisanicama su ponekad napisani stihovi ili inicijali risača odnosno osobe kojoj se daruje.
Moslavina je sastavni dio velikog panonskog areala. Zbog geografskih i etnografskih posebnosti, migracijskih strujanja i povijesnih previranja, dijeli se na jugozapadni i sjeveroistočni dio. Južni i jugozapadni dio pretežno je nizinski, prostire se od podnožja Moslavačke gore do rijeke Lonje i Česme. Sjeverni i sjeveroistočni dio je pobrđe, a proteže se od Ilove do Česme.
Tradicijsku privredu moslavačke regije označava stočarstvo stajskog tipa, temeljeno na uzgoju krupne stoke s nešto ovčarstva te poljodjelstvo u kojem značajno mjesto ima uzgoj žitarica i vinove loze.
Povoljna klima, obilje vode i plodno tlo od davnina pogoduju razvoju poljodjelstva. Zemlja se obrađivala plugom kojeg su vukli volovi, krave ili konji, da bi ih 60-ih godina 20. stoljeća zamijenili traktori i kultivatori. Osnovna kultura je žito, što je zajednički naziv za sve žitarice.
PRIZEMNA KUĆA
Na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu Moslavine i na obroncima Moslavačke gore prevladava oblik prizemne kuće, građene od drveta, zemlje (blato) pomiješane s pljevom ili usitnjenom ciglom.
Unutrašnjost kuće podijeljena je na tri prostorije (soba ili sobca; kuća-kujna i komorak), pokrov je od crijepa, a nekada je to bilo od ražene slame – ritka.
Seoska dvorišta bila su ograđena ogradom od uskih drvenih letava ili pletera od šiblja, a unutar njih nalazile su se gospodarske zgrade i krušna peć.
TRIJEM, ČARDAK, KUĆA NA KAT
Južni dio Moslavine karakteriziraju drvene kuće građene na kat, a kao materijal za gradnju upotrebljavane su široke hrastove daske i grede.
Stariji način gradnje jeste urezivanje na uglovima jedne daske u drugu, tako da su prostorno istaknutije od zidne plohe, taj način vezivanja zove se horvatski (hrvatski) vugel, za razliku od mlađeg načina povezivanja dasaka na tzv. nemški (njemački) vugel, gdje se krajevi strogo poklapaju i čine pravilan kut. Raspored prostorija u prizemlju kao i na katu je uglavnom trodijelni, uz mogućnost nadogradnje na glavnu konstrukciju.
Stočarstvo u Moslavini je stajskog tipa. Uzgajaju se goveda i svinje, a svako domaćinstvo ima i peradi. Do 60-tih godina značajan je bio i uzgoj konja. U nekim selima se stoka još do prije dvadesetak godina napasala na zajedničkim seoskim pašnjacima – gemajde, (g)manje, a čuvao ju je zajednički plaćeni pastir – čerdar, čordar. Navečer ju je vraćao vlasnicima. Jedino su konji sa sponama (bukagije) na nogama ostajali na pašnjaku i preko noći. U novije vrijeme ispaša stoke je na vlastitim livadama u blizini kuće, svinje se uzgajaju isključivo u svinjcima. Stoka je izvor hrane u vidu svježeg mesa, sušenih mesnih prerađevina: maslaca, masla, svježeg i suhog sira, sirutke, vrhnja, te jaja.
Intenzivna privreda je do 60-tih godina bila nezamisliva bez krava, volova i konja kao vučnih životinja pri obradi njiva. Upregnuti u jaram, odnosno ham, orali su poludrvenim plugovima i usitnjavali zemlju valjcima i branama, vukli su preko potrebna zaprežna kola za prijevoz svih vrsta tereta, a zimi saonice raznih veličina. Zamijenili su ih strojevi kako u poljoprivrednim radovima (s raznim priključcima), tako i u prevoženju tereta.Tradicijsku privredu moslavačke regije označava stočarstvo stajskog tipa, temeljeno na uzgoju krupne stoke s nešto ovčarstva te poljodjelstvo u kojem značajno mjesto ima uzgoj žitarica i vinove loze. Povoljna klima, obilje vode i plodno tlo od davnina pogoduju razvoju poljodjelstva. Zemlja se obrađivala plugom kojeg su vukli volovi, krave ili konji, da bi ih 60-ih godina 20. stoljeća zamijenili traktori i kultivatori. Osnovna kultura je žito, što je zajednički naziv za sve žitarice.
